Intenzivno lobiranje vlasti Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama privlači veliku pažnju javnosti, a bivši bh. diplomata i viši savjetnik Instituta za razvojni utjecaj iz Vašingtona Adnan Hadrović upozorava na domete i opasnosti takvog djelovanja. Milorad Dodik posljednjih mjeseci ulaže znatna finansijska i politička sredstva kako bi se približio krugovima bliskim Donaldu Trampu, angažujući utjecajne savjetnike poput Chrisa LaCivite i Jamesa Blaira te nudeći energetske projekte američkim ulagačima. Iako je ova taktika doprinijela ukidanju američkih sankcija u oktobru 2025. godine, toj odluci prethodilo je povlačenje spornih entitetskih zakona i prividno smirivanje krize, što sada otvara pitanje iskrenosti tog poteza s obzirom na nastavak osporavanja državnih institucija i održavanje bliskih veza s Vladimirom Putinom.
Američka vanjska politika ne temelji se isključivo na privatnim konsultantskim aranžmanima već na dugoročnim strateškim i sigurnosnim interesima, među kojima je očuvanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i stabilnosti Zapadnog Balkana. Političko približavanje Moskvi i potkopavanje funkcionalnosti Bosne i Hercegovine direktno se kose sa ciljevima Vašingtona. Dodatno, američko zakonodavstvo kroz Western Balkans Democracy and Prosperity Act, usvojen u okviru odbrambenih ovlaštenja za fiskalnu 2026. godinu, sadrži član 10704 koji omogućava sankcionisanje onih koji ugrožavaju regionalnu stabilnost i mirovne sporazume. Zbog toga ukidanje restriktivnih mjera ne predstavlja trajni imunitet za lidere koji nastave djelovati suprotno postignutim dogovorima.
Značajan problem predstavlja i pitanje ustavnosti međunarodnog istupanja entiteta, kao i trošenje javnog novca prikupljenog od poreza za lobističke svrhe. Ustav Bosne i Hercegovine jasno definiše da je vođenje vanjske politike isključiva nadležnost državnih organa i Predsjedništva BiH, što je potvrđeno i odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine od 25. septembra 2026. godine u predmetu U-10/26, kojom su određeni lobistički aranžmani usmjereni protiv ustavnog poretka proglašeni neustavnim. Također, ponuđeni energetski projekti na rijeci Drini, poput Buk Bijele, Foče i Paunaca, opterećeni su neriješenim pitanjima državne imovine i koncesija, što stvara pravnu nesigurnost koju ozbiljni američki investitori nastoje izbjeći uprkos ekonomskoj privlačnosti takvih poslova.
