Skoro 31 godinu nakon postizanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina se i dalje suočava sa ustavnim okvirom koji određenom dijelu stanovništva onemogućava kandidaturu za ključne državne pozicije. Prema medijskim izvještajima, predstavnici vjerskih zajednica, aktivisti i intelektualci upozoravaju na hitnu potrebu za ustavnim reformama jer trenutno uređenje uskraćuje osnovna politička prava svima koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici tri konstitutivna naroda.
Srž ove problematike leži u ustavnim rješenjima prema kojima se popunjavanje najviših funkcija, poput Predsjedništva BiH, temelji isključivo na etničkim i teritorijalnim parametrima. Ovakva pravila u neravnopravan položaj stavljaju pripadnike nacionalnih manjina, kao i sve građane koji odbijaju etničko svrstavanje. Iako je Evropski sud za ljudska prava još 2009. godine kroz presudu u predmetu „Sejdić i Finci protiv BiH“ potvrdio postojanje diskriminacije, neophodne izmjene do danas nisu sprovedene, usljed čega oko 100.000 građana nema pasivno biračko pravo za ove pozicije.
Pored ustavnih prepreka, medijski izvještaji tematiziraju i složen odnos između religijskog identiteta i nacionalizma. Fra Mile Babić ističe problem u kojem politički akteri preuzimaju vjerski autoritet dok pojedini predstavnici vjerskih zajednica nastupaju politički, dok Muhamed Jusić iz Rijaseta Islamske zajednice u BiH upozorava na štetne posljedice zloupotrebe vjere u političkim konfrontacijama i njen utjecaj na međureligijske odnose.
