Za vozače koji prelaze kraće distance i uglavnom se kreću kroz gradske gužve, benzinski motori ostaju pristupačno i nekomplikovano rješenje. Ipak, standardni benzinci, koji polako nestaju s tržišta, generalno bilježe veću potrošnju u poređenju s dizelskim i hibridnim alternativama, što je naročito primjetno kod gabaritnijih vozila. Njihove ključne prednosti ogledaju se u povoljnijoj nabavnoj cijeni, jednostavnijoj mehanici, nižim izdacima za servisiranje, kao i činjenici da im gradska vožnja znatno manje šteti nego dizelašima.
Kao najpovoljnija varijanta izdvaja se klasični atmosferski benzinski motor, oslobođen turbine i dodatnih električnih sklopova, mada je takvih primjera, poput Toyote Corolle 1.5 VVT-i, danas izuzetno malo. S druge strane, dizel i dalje prednjači po niskoj potrošnji, što do punog izražaja dolazi tokom vožnje na otvorenim saobraćajnicama i autoputevima. Zahvaljujući snažnom obrtnom momentu, dizelski pogon izuzetno pogoduje većim automobilima, te predstavlja ekonomski opravdanu opciju za sve koji godišnje prelaze preko 20.000 kilometara.
Glavna mana dizelaša krije se u kratkim gradskim relacijama, gdje kompleksni ekološki sistemi, uključujući DPF i EGR, mogu prouzrokovati kvarove čija sanacija dostiže više hiljada konvertibilnih maraka. Ponuda ovih motora također opada, a uglavnom se zadržala unutar Volkswagen grupacije, kod njemačkih premium brendova BMW-a i Mercedesa, zatim kod Stellantisa u saradnji s Toyotom, te u segmentu teretnih i većih vozila.