Viralno.

Teški trenuci i bolna iskustva iz života Bože Vreće: Gubitak oca u djetinjstvu i tragična smrt prve ljubavi

Božanska milost me je izliječila, a moja pjesma me je regenerisala, rekao je

Teški trenuci i bolna iskustva iz života Bože Vreće: Gubitak oca u djetinjstvu i tragična smrt prve ljubavi

Životni put istaknutog interpretatora i autora sevdalinki Bože Vreće bio je ispunjen velikim tragedijama i gubicima koji su trajno oblikovali njegovu ličnost i umjetnički rad. Umjetnik, koji je rođen 18. oktobra 1983. godine u Foči a danas živi i stvara u Sarajevu, rano se suočio sa nedaćama odrastajući uz majku i dvije starije sestre, nakon što je sa samo pet godina ostao bez oca.

Pored porodičnih nedaća, muzičar se u mladosti suočavao i sa zdravstvenim izazovima, budući da je od svoje 18. godine bolovao od epilepsije. Kako je ranije navodio, unutrašnji mir i snagu pronašao je u duhovnosti i muzičkom stvaralaštvu, ističući: „Božanska milost me je izliječila, a moja pjesma me je regenerisala. Onda kada život počnete živjeti bez stresa i razmišljanja šta neko misli te se prepustite svojoj slobodi, onda je i život magičan i ljekovit. Moj lijek je u posvećenosti Bogu i fokusiranju na umjetnost koja ima božansku komponentu iscjeljenja“.

Jedan od najtežih udaraca u njegovom djetinjstvu bila je očeva smrt, koji je izvršio samoubistvo. Vrećo se prisjetio ogromnog tereta koji je njegova majka podnijela nastojeći da sama podigne troje djece i stvori im sigurno okruženje, rekavši: „Moj otac je izvršio samoubistvo, a majka je tu morala da zauzme dvostruku ulogu i bude snažna za oboje. Izvela me je na pravi put, da budem dobra osoba... Svi ti ožiljci su se pretvorili u moje pjesme. Svakako je bilo teško, ali Bog se postara za sve i sve kockice postavi na svoje mjesto“.

Posebno traumatično i bolno sjećanje vezano je za njegovu prvu ljubav, Elmu, kojoj je u kasnijem radu posvetio i pjesmu. Ova djevojka, koja je bila dvije godine starija od njega, tragično je stradala tokom rata u Foči, kada je usmrćena na samom pragu porodične kuće.

Muzičar se sa velikom tugom prisjetio trenutaka nemoći tokom tog strašnog događaja, opisujući ga riječima: „Ona je bila dvije godine starija od mene, to je moja prva ljubav. Ubijena je u Foči, na kućnom pragu. Nije joj se moglo pomoći, jedino se mogla pozvati Hitna pomoć, koja je, naravno, kasnila. Svuda okolo je bila ta vojska koja dolazi da napravi nemir i ostavi iza sebe pustoš. Dok ona zaziva majku i umire, ja to sve u sebi doživljavam kao dio svog umiranja“. Svi ovi teški trenuci i duboke rane pretočeni su u njegove izvedbe po kojima je danas prepoznatljiv širom regiona.