Učestala teza da bošnjačko biračko tijelo u Bosni i Hercegovini uvijek bira iste političke opcije i slijepo prati nacionalne lidere ne odgovara historijskim činjenicama. Analiza izbornih procesa u posljednjih dvadeset i pet godina pokazuje da su glasači u više navrata pokazali spremnost da kazne one na vlasti i uskrate podršku opcijama koje nisu opravdale njihova očekivanja.
Prva velika politička promjena zabilježena je 2000. godine, kada su glasači, uprkos ratnom naslijeđu i vodstvu Alije Izetbegovića, umanjili dominaciju SDA i omogućili dolazak na vlast Alijansi za promjene predvođenoj SDP-om. Ipak, nezadovoljstvo radom Alijanse rezultiralo je brzim preokretom već 2002. godine, čime je SDP kažnjen, a SDA vraćena na čelne pozicije.
Sličan izborni ishod zabilježen je i u slučaju Harisa Silajdžića, koji je 2006. pobijedio na platformi ukidanja Republike Srpske, da bi već 2010. godine izgubio utrku za Predsjedništvo BiH jer glasači nisu vidjeli realizaciju tih najava. Iste 2010. godine SDP je zabilježio značajan uspjeh na obećanjima o modernizaciji, ali je nakon četverogodišnjeg mandata 2014. godine doživio dramatičan pad sa 28 na svega 12 mandata u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.
