Iako su solarni paneli na stambenim objektima u Bugarskoj još uvijek rijetkost, država bilježi ekspanziju velikih solarnih elektrana na livadama, poljima i nekadašnjim industrijskim zonama. Od početka ove decenije primjetan je ubrzan rast takvih postrojenja, dok je od 2024. godine fokus prebačen na izgradnju baterijskih sistema za skladištenje energije proizvedene tokom dana. Prema informacijama organizacije Solar Power Europe, Bugarska se već 2025. godine pozicionirala među pet vodećih evropskih zemalja po ovim kapacitetima, smjestivši se odmah iza Njemačke, Velike Britanije, Italije i Ukrajine.
Medijska istraživanja pokazuju da država trenutno posjeduje oko 14,7 gigavat-sati (GWh) skladišnih kapaciteta, čime su nadmašene ranije prognoze za tekuću godinu. Nikola Gazdov, koji predvodi bugarsko udruženje proizvođača i trgovaca energijom APSTE, procijenio je da bi ukupni kapacitet do kraja godine mogao dostići 20 GWh, što je značajan rezultat s obzirom na to da Njemačka bilježi nešto više od 32 GWh, pri čemu se veći dio njemačkih kapaciteta nalazi u privatnim kućama, dok industrijska skladišta u toj zemlji dostižu 7,35 GWh. Razvoj ovog sektora snažno je podržan sredstvima programa Next Generation EU, gdje je kroz vladin projekat Restore odobreno 700 miliona eura (preko 1,3 milijarde KM) za 113 inicijativa, što je potom privuklo više od dvije milijarde eura (3,91 milijarda KM) privatnih ulaganja. Gazdov navodi da kompletne investicije, uključujući i prateću elektroenergetsku infrastrukturu, iznose čak sedam milijardi eura (13,69 milijardi KM), jer investitori samostalno grade dalekovode i trafostanice.
Finansijska isplativost ovog modela temelji se na jednostavnom mehanizmu kupovine struje tokom dana po cijeni od oko 39 eura (76 KM) po megavat-satu (MWh) i njene prodaje u večernjim terminima kada cijena dostiže 161 euro (314 KM). Martin Vladimirov iz Centra za proučavanje demokratije (CSD) istakao je kako skladište od 150 megavata (MW) može ostvariti dnevni prihod do 70.000 eura (136.000 KM), napominjući da se uložena sredstva vrate za tri godine, dok je radni vijek opreme procijenjen na dvije decenije. On je istovremeno upozorio na visoku koncentraciju profita među malim brojem investitora, premda ovi kapaciteti omogućavaju stabilizaciju snabdijevanja i ubrzavaju tranziciju. Domaćinstva i dalje plaćaju regulisane tarife, dok bugarske kompanije, prema podacima APSTE-a, plaćaju električnu energiju 10 do 15 posto jeftinije u odnosu na dio susjednih država, što je omogućilo i izvoz struje u Rumuniju i Mađarsku tokom sušnih perioda, kao i apsorpciju solarnih viškova iz Rumunije i Grčke.
