Nova naučna istraživanja pokazuju da posljedice nuklearne havarije u Černobilu iz 1986. godine i dalje predstavljaju opasnost, s obzirom na to da su mikroskopski fragmenti izbačenog goriva u velikoj mjeri zadržali svoju prvobitnu građu. Analize stručnjaka upućuju na to da bi ovakva postojanost mogla pružiti jasniji uvid u dugoročne ekološke i zdravstvene prijetnje od radioaktivnog zagađenja. Prema radu objavljenom u stručnom časopisu Journal of Hazardous Materials, činjenica da je struktura čestica očuvana i nakon četiri decenije sugeriše da će one još dug period služiti kao izvori radioaktivnosti.
Prilikom eksplozije četvrtog reaktora nekadašnje sovjetske nuklearke u zrak je dospio oblak s više od stotinu različitih radioaktivnih čestica, čija se veličina kretala u rasponu od osam do 50 mikrometara. Ovi mikroskopski elementi i danas zrače te zagađuju tlo unutar same Zone isključenja i na okolnim teritorijama. Proučavajući šest takvih fragmenata putem naprednih metoda rendgenske difrakcije, istraživači su utvrdili da su pojedine čestice znatno otpornije na vanjske utjecaje nego što se to dosad smatralo.
Naučnik Tobijas Vajsborn (Tobias Weißborn) pojasnio je da se pronađeni fragmenti razvrstavaju u tri kategorije. U prvoj su oni koji hemijski i fizički i dalje odgovaraju uranij-dioksidu, dok drugu sačinjavaju čestice djelimično ili u cjelosti obložene cirkonijem, odnosno stopljene s njim. Treća skupina nastala je tokom desetodnevnog požara grafitnog moderatora u reaktoru, kada se gorivo pretvorilo u okside uranija koji se mogu usitniti u prašinu, nošenu vjetrom, te udisanjem dospjeti u ljudski organizam.