Grupa evakuisanih civila stigla je autobusima na granicu između Ukrajine i Bjelorusije poslije višednevnog i složenog transporta. Ruta ih je vodila preko Krima, ruskog grada Anape i Gomelja u Bjelorusiji, s obzirom na to da direktan prelazak rijeke Dnjepar nije moguć. Kako bi se omogućio njihov odlazak, područje oko Oleškog je prethodno dva dana čišćeno od mina, srušenih dronova i uništenih vozila.
Među onima koji su dočekivali pristigle bio je i ukrajinski vojnik Dmitro, koji iz sigurnosnih razloga nije otkrio svoje prezime. On je svoju pedesetčetverogodišnju suprugu Larisu čekao punih 1.711 dana, vodeći preciznu evidenciju o svakom danu razdvojenosti. Larisa je tokom okupacije izgubila trećinu svoje tjelesne težine, poručivši kako dijeli tešku sudbinu mnogih u zemlji i nada se konačnom miru i pobjedi.
Preživjeli stanovnici svjedoče o višemjesečnoj gladi i nedostatku namirnica koje u grad nisu pristizale još od ljeta. Pojedini građani navode da hljeb nisu probali duže od godinu dana, preživljavajući isključivo od vlastitog povrća poput paradajza i krastavaca ili zatečenih konzervi u napuštenim stanovima. Direktor Regionalne bolnice u Černihivu Andrij Židenko dočekao je civile s medicinskim timom, ističući da je teška pothranjenost najveći rizik, uz prisustvo povrijeđenih lica i osoba koje su pretrpjele moždani udar.
