Iako izgradnja podatkovnog centra vrijednog 530 miliona eura i snage 100 MW u Mostaru još nije zvanično potvrđena, već se postavljaju značajna pitanja. Ona se tiču potreba za energijom, vodom i potencijalnog korištenja rijeke Neretve. Aktivistkinja Aida Kapetanović iz Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT ističe da su informacije o projektu do sada uglavnom dolazile iz medija. Prema njenim riječima, projekat je i dalje u fazi razvoja, bez javno objavljenih tehničkih detalja ili rokova.
Medijski izvještaji navode da američka kompanija AAFS, koju Kapetanović opisuje kao povezanu sa saradnicima Donalda Trumpa, planira izgradnju ovog centra u blizini Mostara. Projekat je dio šireg paketa koji uključuje Južnu interkonekciju i plinske elektrane. Međutim, javnosti nisu dostupni zvanični dokumenti, studije utjecaja na okoliš niti javni ugovori koji bi potvrdili detalje planiranog projekta.
Nakon što su im se obratili građani Mostara i okoline, Fondacija je uputila zahtjeve za pristup informacijama nadležnim institucijama. Pitanja su poslana Gradu Mostaru, Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i Agenciji za vodno područje Jadranskog mora. Zanimalo ih je da li su traženi urbanistički uslovi, da li je Kanton obaviješten o projektu i da li su izdati bilo kakvi vodni akti za korištenje vode. Kapetanović naglašava da do sada nisu dobili nijedan odgovor od institucija.
Aida Kapetanović objašnjava da podatkovni centri nisu obični IT objekti, već masivni kompleksi s hiljadama servera koji rade neprekidno. Takvi objekti zahtijevaju ogromne količine energije za rad i hlađenje. Centar snage 100 megavata mogao bi godišnje trošiti blizu jednog teravatsata električne energije. To predstavlja između osam i deset posto ukupne godišnje potrošnje električne energije cijele Bosne i Hercegovine.
Posebnu zabrinutost izaziva moguće korištenje vode iz rijeke Neretve za hlađenje centra. Iako se spominjalo korištenje Neretve, javnosti nisu dostupne informacije o tome kako bi sistem hlađenja izgledao. Kapetanović upozorava da bi vraćanje zagrijane i tehnološki promijenjene riječne vode u velikim količinama predstavljalo ozbiljan rizik za ekosistem i biodiverzitet Neretve. Neophodno je dobiti jasne informacije o izvoru vode za hlađenje.
Ovakvi centri zahtijevaju velika ulaganja u elektroenergetsku infrastrukturu, što može opteretiti cijelu mrežu jedne države. Postavlja se pitanje ko bi snosio troškove prilagođavanja mreže i rizike nestabilnosti, uz upozorenje da bi to na kraju mogli platiti građani. Iako investicija od pola milijarde eura zvuči impresivno, Kapetanović navodi da podatkovni centri obično zapošljavaju mali broj specijaliziranih stručnjaka, obično između dvadeset i trideset. Stoga je važno utvrditi stvarne koristi za lokalnu zajednicu i domaći IT sektor.
Fondacija će nastaviti tražiti odgovore od institucija i insistirati na uključivanju građana i stručnjaka u proces donošenja odluka. Kapetanović ističe da se ekonomske koristi projekta moraju razmatrati zajedno s njegovim utjecajem na vodne resurse i elektroenergetsku mrežu. „Nećemo da damo vodu Neretve i zemljište i potencijalno deset posto struje ove države ovako naslijepo i da to onda bude teret za građane i za našu prirodu“, zaključila je.
