Japanske kompanije isplaćuju plate hiljadama starijih zaposlenika koji dolaze na posao, provode vrijeme sjedeći pored prozora i obavljaju minimalne zadatke. Ovaj fenomen je poznat kao "radnici pored prozora" ili "madogiwazoku".
Termin se odnosi na starije zaposlenike, uglavnom muškarce u dobi od kasnih 50-ih i 60-ih godina, pripadnike generacija Baby Boomera i Generacije X. Oni su dio tradicionalnog japanskog sistema doživotnog zaposlenja i primaju plate zasnovane na radnom stažu. Umjesto da preuzimaju liderske uloge ili zaključuju poslove, ovi radnici svoj radni dan provode odgovarajući na rijetke e-mailove, pregledavajući dokumente ili pretražujući internet.
Kroz izmjene Zakona o stabilizaciji zapošljavanja starijih osoba i različite državne subvencije, Vlada Japana aktivno podstiče kompanije da osiguraju radna mjesta za zaposlenike do njihove 70. godine života. Kao rezultat ovih mjera, Japan bilježi jednu od najviših stopa zaposlenosti starijih osoba među razvijenim zemljama.
U 2022. godini, više od četvrtine građana starijih od 65 godina bilo je radno aktivno. Istraživanja pokazuju da 80 posto japanskih radnika želi nastaviti raditi i nakon penzionisanja, pri čemu 70 posto njih preferira ostati kod istog poslodavca.
Međutim, ovaj sistem izaziva sve veće nezadovoljstvo među mlađim generacijama zaposlenika. Istraživanje konsultantske kuće Shikigaku, provedeno na uzorku od 300 radnika starosti između 20 i 39 godina, otkrilo je da gotovo polovina ispitanika (49,2 posto) ima "starijeg kolegu koji ne radi ništa" u svojoj firmi.
Čak 90 posto mlađih radnika smatra da prisustvo takvih kolega negativno utječe na radnu atmosferu. Kao glavne razloge navode narušavanje radnog morala (59,7 posto), povećanje obima posla za ostale zaposlenike (49 posto) i stvaranje nepotrebnih troškova za kompaniju (35,3 posto).
Uprkos kritikama mlađih generacija, japanski poslodavci prepoznaju i značajne prednosti u ovom modelu. Premještanjem, umjesto otpuštanjem manje prilagodljivih radnika, kompanije održavaju osjećaj psihološke sigurnosti među zaposlenicima. Time se smanjuje strah od iznenadnog gubitka posla i istovremeno zadržava decenijsko iskustvo koje može biti korisno za obuku i mentorstvo novih kadrova.
