Širom svijeta svjedočimo usponu populizma, kako desničarskog tako i ljevičarskog. Ljevičarski populisti često ističu borbu za veću pravdu kao svoj centralni zahtjev. Koncept pravde je široko prihvaćen, jer se niko ne protivi ideji pravednosti.
Međutim, često ostaje nejasno šta pravda zapravo podrazumijeva. Neki smatraju nepravednim to što milioni ljudi svakodnevno stvaraju vrijednost, dok drugi aktivno otežavaju život produktivnim pojedincima. Dok pekar rano ustaje, poduzetnik razvija proizvode, a vodoinstalater popravlja kvarove, drugi smišljaju nove poreze ili propise. Ljevičarski političari razmatraju uvođenje novih poreza, a službenici traže prekršaje u oglasima za posao. Dakle, jedna grupa proizvodi i investira, dok druga oporezuje, reguliše i zabranjuje.
Sociolog Helmut Schelsky je prije pedeset godina definisao produktivan rad kao proizvodnju materijalnih dobara i usluga koje održavaju i unapređuju život. On je opisao 'strukturno podijeljeno društvo' u kojem jedna grupa obavlja taj produktivan rad i od njega živi. Druga društvena grupa, prema Schelskom, eksploatiše taj rad kako bi ostvarila vlastite interese na štetu prve.
Produktivna grupa stvara dobra i usluge koje se dobrovoljno kupuju na tržištu. Ipak, sve veći dio njihovih prihoda odlazi neproduktivnoj grupi, koja sama ne stvara direktnu vrijednost. Ova neproduktivna grupa se finansira putem prisilnih davanja, prvenstveno poreza. Istovremeno, univerziteti proizvode sve više kadrova čije vještine nisu tražene na tržištu rada. Kako broj neproduktivnih pojedinaca raste, tako se povećavaju i porezi te javni dug, jer su to glavni izvori njihovog finansiranja.
Problem je što se u mnogim zemljama smanjuje broj produktivnih ljudi, dok broj neproduktivnih raste. Kao primjer se navodi Njemačka, gdje je broj zaposlenih u javnom sektoru značajno porastao. Od 2014. do 2024. godine, taj broj je porastao sa 4,65 miliona na 5,38 miliona, što predstavlja rast od skoro 16 posto. Do 2025. godine, očekuje se da će dostići oko 5,5 miliona, što znači da otprilike svaki osmi zaposleni radi direktno za državu. Kada se uključe i zaposleni u javnim preduzećima, taj broj je 2024. godine iznosio oko 6,94 miliona.
Malo političara i komentatora prepoznaje eksploataciju produktivnih od strane neproduktivnih kao ključno društveno pitanje. Umjesto toga, pojam 'pravde' se često izjednačava sa 'jednakošću' u svakodnevnom diskursu. Želja za jednakošću je prisutna od davnina, a rani utopijski romani su često zagovarali ukidanje privatne svojine. Danas rijetko ko traži tako radikalan egalitarizam, ali mnogi smatraju da razlike u prihodima ne bi smjele biti 'prevelike'. Međutim, ostaje otvoreno pitanje šta se tačno podrazumijeva pod 'prevelikim' ili prihvatljivim razlikama.
