Govoreći o izbornom učinku probosanskih političkih snaga u Republici Srpskoj, Edin Ramić se osvrnuo na osjetan pad broja glasova koji su stigli iz dijaspore, naglasivši da je tome doprinijela komplikovana glasačka procedura te izostanak krupnih nacionalnih tema koje obično pokreću glasače. Istakao je da su postojala nastojanja da se stvori zajednički nastup sa SDP-om, ali je taj dogovor izostao jer je Stranka za Bosnu i Hercegovinu, zbog kandidature Semira Efendića, odbila partnerstvo pravdajući to prisustvom određenih nekadašnjih srpskih vojnika u redovima SDP-a.
Ramić je skrenuo pažnju i na potencijalne rizike pri formiranju Vijeća naroda RS, gdje Klub Bošnjaka čini osam delegata, ukazujući na to da bi dio njih mogao biti izabran posredno preko lokalnih odbornika i elektora. Upozorio je da u Narodnu skupštinu RS ulaze po četiri Bošnjaka i Hrvata bez obzira na stranačku pripadnost, te da bi SNSD, zahvaljujući pozicioniranju bošnjačkih kandidata na svojim listama, mogao dobiti čak pet delegata. Poteze SBiH-a i NiP-a u tom kontekstu ocijenio je politički štetnim, poredeći trenutnu situaciju s propašću Aprilskog paketa iz 2006. godine i optužujući SBiH da je svojim djelovanjem poslužila kao „korisni idiot“ koji Miloradu Dodiku otvara prostor za ustavne promjene.
Kao posebno zabrinjavajuću činjenicu naveo je gubitak entitetskog kvoruma u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, budući da nijedan Bošnjak iz Republike Srpske nije osvojio mandat, podsjetivši da su ranije ključni zakoni usvajani upravo zahvaljujući njegovom presudnom glasu. Prema njegovoj ocjeni, glasovi probosanskih stranaka su se rasuli, što je omogućilo prelazak mandata Ujedinjenoj Srpskoj ili Nenadu Nešiću.
