Elvis Alukić, koji u Sloveniji boravi od 1992. godine nakon što je zbog ratnih dešavanja napustio rodni Kozarac, odlučio je svoj dugogodišnji društveni rad pretočiti u politički angažman. Tokom ratnih strahota, zajedno s majkom, sestrom i bratom proveo je mjesec dana u logoru Trnopolje, dok je njegov otac preživio zatočeništvo u Keratermu, Omarskoj i Manjači. Danas obnaša dužnost predsjednika Bošnjačkog kulturnog saveza Slovenije i Društva bosanskohercegovačkog i slovenačkog prijateljstva "Ljiljan".
U nedavnom medijskom istupu, Alukić je pojasnio motive svoje kandidature za Gradsko vijeće Ljubljane na listi Levice, istakavši da je ranije smatrao da kroz rad u kulturi dovoljno doprinosi zajednici. Ipak, promjene na slovenačkoj političkoj sceni, posebno nakon parlamentarnih izbora i preuzimanja vlasti od strane Janeza Janše, potaknule su ga na direktno političko djelovanje. Naglasio je kako ga iskustvo progona obavezuje da ne dozvoli da zbog političkih prilika ponovo bude prisiljen na odlazak, pruživši podršku kandidatu za gradonačelnika Luki Mesecu zbog principijelnog stava Levice prema ljudskim pravima, manjinama, te osudi genocida u Srebrenici.
Fokusirajući se na lokalne izazove, Alukić je ukazao na visoke troškove života i stanovanja u glavnom gradu Slovenije. Tom prilikom je izjavio: "Najveći problemi u Ljubljani su visoke cijene stanovanja, nedovoljno razvijen javni prijevoz i neravnomjeran razvoj gradskih naselja. Cijena kvadratnog metra stambenog prostora doseže i 10.000 eura, dok najam prosječnog stana često iznosi gotovo 1.000 eura, bez režijskih troškova. Takve cijene su posebno veliki teret za mlade, samohrane roditelje, penzionere i porodice s nižim primanjima." Zbog toga se zalaže za plansku stambenu izgradnju, razvoj infrastrukture, uređenje biciklističkih staza i aktivnije učešće građana u donošenju odluka.
