Povodom obilježavanja Dana bijelog štapa u Tuzli, prolaznicima su na Korzu dijeljeni informativni leci s ciljem podizanja svijesti o preprekama s kojima se slijepe i slabovidne osobe redovno suočavaju. Među okupljenima je bio i 34-godišnji Ervin Ćosić, koji je vid izgubio u ranoj mladosti usljed komplikacija uzrokovanih dijabetesom dijagnosticiranim još u desetoj godini života. Uprkos potpunom preokretu koji je doživio, Ervin je zadržao pozitivan stav i aktivno se uključio u zagovaranje boljih prava osoba s invaliditetom.
„Od malih nogu, od desete godine, imam šećer. Od šećera sam izgubio vid sa 21. godinom. I evo, od 21. godine do sada lijepo živim, ali u mraku“, izjavio je Ervin za medije. Prisjećajući se teških trenutaka prilagodbe, naglasio je da je morao ponovo učiti funkcionisati u društvu: „Kada sam oslijepio, život mi se okrenuo naopako. Krećeš sa 21. godinom život ispočetka. U tom trenutku više sam razmišljao o tome šta mogu postići dalje i gdje se mogu aktivirati, da budem koristan u društvu.“
Jedna od najvećih opasnosti u svakodnevnom kretanju slijepih osoba jeste neodgovorno parkiranje na pješačkim zonama i trotoarima. Blokirani prolazi primoravaju slijepe osobe na izlazak na kolovoz, čime se direktno ugrožava njihova sigurnost. Pored infrastrukturnih barijera, Ćosić ukazuje i na prisutnost predrasuda, ali i na potrebu za pravilnim pristupom onih koji žele pružiti pomoć.
