U Briselu i evropskim prijestolnicama intenzivirana je rasprava o imenovanju pregovarača koji bi u ime Evrope direktno komunicirao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom o postizanju mirovnog sporazuma za Ukrajinu. Pitanje je postalo urgentno nakon što je specijalni izaslanik američkog predsjednika Steve Witkoff posjetio Rusiju s prijedlogom održavanja trilateralnog samita uz učešće Donalda Trumpa i Volodimira Zelenskog. Dodatnu zabrinutost među evropskim zvaničnicima i vlastima u Kijevu izazivaju Trumpovi direktni kontakti s Kremljom, zbog straha da bi Washington mogao zauzeti poziciju blisku Moskvi u ratu koji traje skoro pet godina.
Češki predsjednik Petr Pavel ukazao je na to da ruski lider uopće ne priznaje Evropsku uniju kao relevantan autoritet te da odbija razgovarati s Ursulom von der Leyen, Kajom Kallas, pa čak i s liderima poput Emmanuela Macrona. Zbog toga Pavel predlaže da Unija ovlasti pojedinca ili manju grupu državnika s jasnim pregovaračkim mandatom. Sličan stav dijeli i David Lidington iz britanskog instituta RUSI, ističući važnost postojanja otvorenog komunikacijskog kanala koji bi se mogao iskoristiti kada se za to stvori prilika, iako brzi rezultati nisu izgledni.
Unutar diplomatskih krugova postoje velika razilaženja oko toga ko bi najbolje zastupao evropske interese, s obzirom na to da su iz Brisela u opticaju Ursula von der Leyen, António Costa i Kaja Kallas. Ipak, pojedine diplomate upozoravaju da bi nastup s više pregovarača odjednom oslabio pregovaračku poziciju. Za predsjednicu Evropske komisije i visoku predstavnicu Kallas dio diplomata smatra da su previše jednostrano posvećene Ukrajini, pri čemu se Kallas zamjeraju i otvorene kritike Trumpa. S druge strane, Costa, čiji je kabinet ranije uspostavio kontakt s Kremljom, viđen je kao neutralniji posrednik, premda je nedavno odbio mogućnost da u ovom trenutku lično razgovara s Putinom.
