Istraživanje objavljeno u časopisu Scientific Reports otkrilo je fascinantne detalje o ponašanju afričkih slonova. Studija je provedena u Keniji, u regiji planine Elgon, uz saradnju s lokalnim stanovništvom i čuvarima prirode. Slonovi su već poznati po specifičnim navikama, poput ulaska u pećine radi dobijanja minerala struganjem stijena kljovama.
Najnovija otkrića sugeriraju da ovi inteligentni sisari posjeduju sofisticirano znanje o ljekovitim svojstvima šumskih biljaka. Ovo znanje ne primjenjuju samo na sebe, već ga koriste i za liječenje svojih mladunaca. Lokalni rendžeri i starješine svjedoče da slonovi pažljivo biraju specifične biljke kada osjećaju tegobe, a majke slonice posebno pripremaju biljne pripravke za svoje potomstvo.
Jedan od najupečatljivijih primjera dolazi od lokalnog čuvara prirode. On je opisao kako je majka slonica pripremala biljku Angurweet, poznatu kao lokalni lijek za stomačne probleme. Žvakala je listove i korijenje dok nije dobila glatku smjesu, koju je potom pomiješala sa svojim mlijekom i dala mladunčetu. Mladunče bi nakon toga ispljunulo čvrste ostatke.
Dr. Michael Huffman, primatolog sa Univerziteta u Nagasakiju, naglašava da su potrebni dodatni terenski dokazi za potpunu potvrdu ciljanog samoliječenja. Naučnici su opremili lokalne stručnjake kamerama kako bi zabilježili ovo ponašanje u prirodnom okruženju. Istraživači također analiziraju hemijski sastav biljaka koje slonovi konzumiraju, s ciljem otkrivanja potencijalno novih lijekova. Dr. Fabien Schultz sa Instituta za tropsku medicinu "Bernhard Nocht" u Hamburgu ističe da im lokalno znanje služi kao mapa za daljnje praćenje slonova i ispitivanje biološkog djelovanja odabranih biljaka.
Istraživanje otvara i važno pitanje zaštite životne sredine. Dr. Elodie Freymann sa Univerziteta Brown upozorila je da uništavanje šumskih staništa lišava i životinje i ljude prirodnih lijekova ključnih za opstanak. Ona je naglasila da su mnogi lijekovi povezani sa životinjskim svijetom i prirodom, potičući iz drveća, algi, gljiva ili koralnih grebena. Stoga je zaštita šuma i očuvanje prirodnih "apoteka" višestruko korisno, jer se tako mogu otkriti novi prirodni proizvodi za budućnost.
Samoliječenje među životinjama nije nova pojava u nauci. Najstariji zapisi o slonovima koji se sami liječe potiču iz trećeg stoljeća, kada je rimski autor Claudius Aelian opisao ranjenog slona koji se oporavio nakon konzumiranja cvjetova i ulja maslinovog drveta. Danas je poznato da se i druge životinjske vrste, poput komaraca, pčela, voćnih mušica i čovjekolikih majmuna, samostalno liječe. Kroz nova saznanja o životinjskim vrstama, nauka stiče sve dublji uvid u historiju i razvoj ljudske medicine.
