Inicijativa koju je francuski predsjednik Emmanuel Macron predstavio u martu obuhvata znatno više od samih borbenih aviona. Prema medijskim izvještajima, strategija predviđa uspostavljanje nove infrastrukture, uključujući sisteme za rano upozoravanje, zaštićene komunikacijske kanale te pojačanu razmjenu obavještajnih podataka između Pariza i partnerskih država.
Prvobitnoj grupi od osam zemalja, koju su činile Velika Britanija, Njemačka, Poljska, Holandija, Belgija, Grčka, Švedska i Danska, naknadno su pristupile Finska i Norveška. Francuske vlasti sa svakom od ovih članica pregovaraju pojedinačno, zbog čega evropski odbrambeni zvaničnici redovno upoređuju detalje ponuđene tokom bilateralnih susreta.
Iako je u mrežu uključeno više država, cjelokupna kontrola nad nuklearnim potencijalom ostaje u rukama Pariza, a pravo konačne odluke o upotrebi oružja pripada isključivo francuskom predsjedniku. Procjene Federacije američkih naučnika (FAS) ukazuju da Francuska trenutno raspolaže s oko 290 bojevih glava, što je znatno skromnije od zaliha kojima raspolažu Washington i Moskva. Macron je u martu najavio jačanje tih kapaciteta, naglasivši da podaci o tačnom broju glava ubuduće neće biti dostupni javnosti.
