Viralno.
Kultura

Veselo groblje u rumunskoj Sapanti: Mjesto gdje krstovi otkrivaju šale i tajne iz života preminulih

U selu Sapanta u rumunskoj pokrajini Maramureš, blizu granice s Ukrajinom, nalazi se groblje koje posjetioci napuštaju s osmijehom. Na Veselom groblju (Cimitirul Vesel) nema sivih nadgrobnih spomenika. Umjesto njih stoji više od 800 drvenih krstova s naslikanim prizorima iz života pokojnika i duhovitim natpisima na lokalnom dijalektu.

Veselo groblje u rumunskoj Sapanti: Mjesto gdje krstovi otkrivaju šale i tajne iz života preminulih

Nastanak ovog neobičnog groblja veže se za 1935. godinu i lokalnog zanatliju Stana Ioana Patraša (1908–1977). Potekavši iz porodice sa dugogodišnjim iskustvom u obradi drveta, Patraš je do svoje smrti izradio oko 700 hrastovih krstova raspoređenih na dvije lokacije u Sapanti.

Specifičnost ovih spomenika leži u natpisima formulisanim u prvom licu, čime se ostavlja utisak da se pokojnik lično obraća posjetiocima. Prema ranijim izjavama njegovog nasljednika Dumitrua Popa Tincua, svaki rad je unikatan jer autor, poznavajući život i karakter preminulog, samostalno osmišljava stihove i bira motive.

Pri tome se mane i sitni grijesi ne prikrivaju, pa je tako na jednom mjestu zabilježeno da je preminuli volio konje i kafanska druženja uz tuđe supruge, dok je drugi poznati natpis posvećen punici. Pored humorističnih, prisutni su i potresni prikazi, poput pogibije vojnika kojem je odrubljena glava ili mještanina koji je stradao pod točkovima kamiona.

Svaka nijansa na spomenicima nosi jasnu simboliku: zelena predstavlja život, žuta plodnost, crvena strast, a crna označava smrt. Sve one dolaze do izražaja na prepoznatljivoj tamnoplavoj pozadini nazvanoj po samom selu, za koju je osnivač smatrao da oslikava nadu i slobodu, a čija se izdržljiva receptura i danas čuva u tajnosti. Pretpostavlja se da je autor inspiraciju crpio iz tradicije drevnih Dačana, koji su na smrt gledali sa vedrinom i kao na veseo društveni događaj.

Nakon Patraševog odlaska, vođenje radionice preuzeo je njegov učenik Dumitru Pop Tincu, koji je sve do 2020. godine brinuo o majstorovoj memorijalnoj kući. Tincu, koji je opisivao svoj poziv kao spoj kiparstva, slikarstva i poezije, preminuo je u decembru 2022. u 67. godini, godinu dana nakon sticanja titule 'Živo ljudsko blago'.

Danas ovu tradiciju nastavljaju Gheorghe Stan Coltun te praunuk utemeljitelja i Tincuov zet, Stan Ioan Patraš mlađi. Cijeli kompleks smješten je oko živopisne seoske crkve u centru naselja, dok se u neposrednoj blizini nalazi i Patraševa memorijalna kuća sa sačuvanom radionicom i autentičnim eksponatima.

Viralno dana u 7 ujutro

Najvažnije vijesti u vašem sandučiću, svaki dan.

Povezane priče