Tokom četrnaestogodišnje vladavine režima Aleksandra Vučića u Srbiji, vodeći funkcioneri te zemlje kontinuirano su izbjegavali upotrebu termina suverenitet kada su govorili o Bosni i Hercegovini. Zvanične izjave su se uglavnom svodile na deklarativno priznavanje teritorijalnog integriteta, dok je suverenitet planski zaobilažen s ciljem njegovog osporavanja.
Pojam suvereniteta podrazumijeva vrhovnu političku vlast iznad koje nema autoriteta u donošenju i provođenju odluka, što predstavlja temeljno obilježje svake države uz teritoriju, stanovništvo i pravni poredak. Unutrašnja dimenzija suvereniteta garantuje državi najvišu moć na njenoj teritoriji, dok vanjska osigurava njenu nezavisnost i ravnopravnost u međunarodnim odnosima.
Nakon političkih promjena postavlja se pitanje hoće li novi zvaničnici u Beogradu promijeniti dosadašnji diskurs. Profesor sociologije Jovo Bakić, koji se spominje kao potencijalni budući ministar unutrašnjih poslova Srbije, u izjavi za medije jasno je podržao suverenitet susjedne države.
Govoreći o budućoj politici, Bakić je naveo: "Pošto će na odgovorna mjesta doći ljudi koji jesu i sami odgovorni, onda neće biti neodgovornog 'busanja' u srpske grudi i tako dalje. Neće biti ludiranja nacionalističkog. Bosna i Hercegovina će se, naravno, priznavati kao država sa punim teritorijalnim integritetom i suverenitetom, a biće održavane i posebne veze, taj specijalne veze koje su predviđene sa Republikom Srpskom (RS). Dakle, to ne isključuje jedno drugo i mi želimo bratske odnose, ne samo sa Srbima u RS, nego sa svim građankama i građanima Bosne i Hercegovine, sa Bošnjacima, sa Hrvatima. Jednostavno, želimo da vratimo neka vremena koja su, čini mi se, zaboravljena odavno, nažalost, a to je da mi možemo da živimo jedni s drugima kao normalni ljudi, kao normalne komšije. Dakle, to je nešto što je civilizacijska vrijednost".
Iako budućnost Bosne i Hercegovine primarno leži u jedinstvu i snazi probosanskih faktora, a ne u odlukama iz susjednih centara moći, primjetno je da pobjeda „Studentske liste" u Srbiji otvara prostor za znatno drugačije političke poruke pojedinih novih aktera.
