Vlasti u Zagrebu proslijedile su zemljama članicama Evropske unije zvaničan dokument u kojem su precizirale osam otvorenih pitanja koja Crna Gora mora riješiti prije ulaska u zajednicu. Ispunjavanje ovih uslova direktno je povezano sa zatvaranjem ključnih pregovaračkih poglavlja 23 i 31, koja tretiraju pravosuđe, temeljna prava te vanjsku i odbrambenu politiku. Prema diplomatskim saznanjima, rješavanje navedenih tačaka označeno je kao presudan faktor za dobijanje podrške u hrvatskom parlamentu i ratifikaciju pristupnog ugovora.
U okviru Poglavlja 23 nalazi se šest zahtjeva koji se prevashodno bave posljedicama oružanih sukoba iz devedesetih godina prošlog vijeka. Zagreb zahtijeva isplatu naknade štete za više od 300 hrvatskih državljana zatočenih u nekadašnjem logoru Morinj, trajno očuvanje tamošnje spomen-ploče, te promjenu naziva bazena u Kotoru koji nosi ime Zorana Gopčevića. Pored toga, traži se utvrđivanje sudbine 14 nestalih lica, procesuiranje odgovornih za ratne zločine prema komandnoj odgovornosti, kao i rješavanje imovinsko-pravnih sporova za 51 hrvatsku porodicu u Tivtu i Bokokotorskom zaljevu.
Preostala dva uslova uvrštena su u Poglavlje 31, čije je zatvaranje Hrvatska ranije blokirala nakon usvajanja rezolucije o Jasenovcu u parlamentu u Podgorici. Hrvatska insistira na povratu školskog broda Jadran, pozivajući se na sporazum o sukcesiji iz 2001. godine i navodeći da se brod nalazio na remontu u Crnoj Gori u vrijeme izbijanja sukoba 1991. godine. Drugi zahtjev odnosi se na utvrđivanje granice, pri čemu Zagreb traži ugovor o kopnenom razgraničenju prema principu uti possidetis juris i na temelju tri postojeće karte, nakon čega bi uslijedili pregovori o morskoj granici.
