Dok zapadni direktori insistiraju na maksimalnoj produktivnosti i povratku u urede, Japan primjenjuje drugačiji pristup. Hiljade starijih zaposlenika tiho prima platu da dolaze na posao, sjede i obavljaju minimalne zadatke. Ovi radnici, poznati kao "madogiwazoku" ili "radnici kraj prozora", često su muškarci u kasnim 50-im i 60-im godinama, pripadnici generacije X i baby boom generacije. Oni su zaposleni pod obećanjem doživotnog zaposlenja, shushin koyo, i sistema plata zasnovanog na stažu.
Umjesto da vode timove ili sklapaju poslove, njihovi dani se sastoje od odgovaranja na rijetke e-mailove, sortiranja dokumenata i sređivanja papirologije. Iako zadržavaju udobne plate, pažljivo su udaljeni od bilo kakve stvarne odgovornosti. Ovaj fenomen, iako nije nov, privlači sve veću pažnju javnosti. Mnogi mladi ljudi, suočeni sa zapadnim korporativnim pritiskom, vide Japan kao mirniju alternativu.
Jedan japanski influencer, @papafromjapan, objasnio je ovu praksu, navodeći: "Dok Trump kaže: 'Otpušteni ste', u Japanu ne kažemo: 'Otpušteni ste'." On je dodao da se radnici koji ne rade dobro premještaju pored prozora da obavljaju papirologiju, nazivajući ih "madogiwazoku". Ključna razlika je u tome što ovi zaposlenici nisu problematični, već su često lojalni i nekonfliktni pojedinci čije su uloge zastarjele zbog tehnoloških ili strateških promjena. Poslodavci ih radije tiho sklone sa strane, umjesto da ih otpuste.