Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće, usvojen još 1977. godine u bivšoj Jugoslaviji, Federacija Bosne i Hercegovine preuzela je 1994. godine i primjenjuje ga bez izmjena. Prema važećim odredbama, prekid trudnoće na lični zahtjev dopušten je do navršene desete sedmice ukoliko postupak ne ugrožava život ili zdravlje pacijentice. Međutim, iako sam zakon ne prepoznaje niti reguliše institut priziva savjesti na koji bi se medicinsko osoblje moglo pozvati, u pojedinim javnim zdravstvenim ustanovama ljekari odbijaju vršenje ovog zahvata, što dovodi do neujednačene prakse na terenu.
Federalno ministarstvo zdravstva potvrdilo je kako ovaj propis ne uređuje priziv savjesti, dok predsjednica Ljekarske komore Tuzlanskog kantona Lejla Mešalić naglašava da ne postoji izričita zakonska odredba koja ginekolozima omogućava odbijanje zahvata iz moralnih ili vjerskih razloga. Suprotno tome, zakon predviđa isključivo medicinsko odbijanje kada nisu ispunjeni zakonski uslovi, pri čemu bi u takvim okolnostima trebala odlučivati komisija. Slične odredbe ne sadrži ni entitetski etički kodeks, a o toj temi tek predstoji rasprava na sjednici zakazanoj za novembar 2026. godine.
Istraživanje i odgovori bolnica pokazuju znatne razlike među kantonima, pa tako u Hrvatskoj bolnici „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj te u Županijskoj bolnici Orašje nijedan ginekolog ne obavlja prekid trudnoće na zahtjev. Dok šef odjela u Novoj Biloj Zvonimir Stipac potvrđuje da se ljekari pozivaju na priziv savjesti i pacijentice upućuju u Travnik na konsultacije, u Orašju se ne rade čak ni medicinski indicirani prekidi, već se žene upućuju u Tuzlu ili Republiku Hrvatsku. S druge strane, u pojedinim kantonima, poput Zapadnohercegovačkog i Kantona 10, pristup ovoj proceduri uopće nije omogućen u lokalnim ustanovama.
