Složeni politički ustroj i etnonacionalističke elite prepoznati su kao ključni uzročnici masovnog egzodusa mladih iz Bosne i Hercegovine. U analizama društveno-političke situacije naglašava se da predstojeći izbori, umjesto praznika demokratije, razotkrivaju izuzetno komplikovan sistem upravljanja u kojem vladajuće strukture nemaju motivaciju da se približe novim generacijama niti da rješavaju njihove stvarne probleme.
Mnogi mladi u zemlji osjećaju se politički marginalizovano i neupućeno u izborne procese, što potvrđuje i devetnaestogodišnja Sarah Ćato iz Sarajeva. Ona navodi kako među mladima vlada osjećaj da niko ne zastupa njihove interese, pri čemu je bavljenje politikom nakon završetka rata 1995. godine za mnoge ostalo svojevrsna tabu tema.
Duboke etničke podjele i dalje se snažno reflektuju kroz obrazovanje i javni prostor, pri čemu se u školama izučavaju različite verzije novije historije u zavisnosti od nacionalne pripadnosti učenika. Također se upozorava na sadržaje nastavnih programa u Republici Srpskoj koji veličaju osuđene ratne zločince Radovana Karadžića i Ratka Mladića, kao i na prisustvo spornih murala u gradovima.
