Na tromeđi Luksemburga, Njemačke i Francuske, uz rijeku Mozel, smješten je gradić Šengen koji nema grandiozne trgove ni muzejske komplekse, ali nosi historijsku težinu koja je preoblikovala kretanje miliona Evropljana. Na brodu usidrenom na rijeci pet država je 1985. godine potpisalo temeljni dogovor o ukidanju graničnih kontrola, dok se danas, četiri decenije kasnije, ovo mjesto suočava s paradoksom ponovnog uvođenja policijskih provjera širom kontinenta.
Luksemburg, Francuska, Njemačka, Belgija i Nizozemska su 14. juna 1985. godine na brodu MS Princesse Marie-Astrid ozvaničile Šengenski sporazum s ciljem uklanjanja unutrašnjih barijera. Danas ova zona slobodnog kretanja obuhvata 29 država, među kojima je većina članica Evropske unije, kao i Norveška, Island, Švicarska i Lihtenštajn, omogućavajući prelazak bez redovnih pasoških kontrola, iako mogućnost privremenog ponovnog uvođenja nadzora nikada nije u potpunosti ukinuta.
Odluka Njemačke iz septembra 2024. godine da proširi kontrole na svim kopnenim granicama, uz slične poteze Francuske i drugih članica, opravdana je sigurnosnim razlozima i suzbijanjem neregularnih migracija. Iako povremeni putnici bilježe tek manja zadržavanja, dugotrajne mjere stvaraju ozbiljne teškoće radnicima koji svakodnevno saobraćaju između država, privrednicima i prevoznicima, pretvarajući rutinska putovanja u svakodnevne zastoje.
