Prema ocjenama stručnjaka, emocionalno udaljavanje i otuđenost predstavljaju značajne faktore u širenju trauma i posljedica zlostavljanja. Veliki broj odraslih osoba koje su se odlučile na prekid kontakta s roditeljima navodi da se redovno suočavaju s njihovim odbrambenim mehanizmima i neprihvatanjem problema.
Glavni razlog za distanciranje najčešće ne leži u samim prošlim postupcima roditelja, već u njihovoj nespremnosti na otvoren razgovor. Ključni problem nastaje u trenucima kada se od roditelja očekuje prihvatanje odgovornosti kako bi se narušeni odnosi pokušali sanirati.
Iskustva osoba koje su se distancirale od porodice pokazuju slične obrasce prilikom pokušaja komunikacije, gdje roditelji često reaguju bijesom, suzama, manipulativnim ponašanjem ili potpunom emocionalnom hladnoćom. Za potomke predstavlja izuzetno bolno saznanje to što je roditeljima očuvanje vlastitih osjećaja važnije od saslušanja djeteta i obnove međusobnog povjerenja.
