Zaljubljenost u osobu koja ne dijeli iste emocije često stvara osjećaj nemoći, jer svaka sitnica i susret iznova oživljavaju emocije. Psihoterapeut i autor Andrej Kurpatov ističe da je oslobađanje od neuzvraćenih osjećaja moguće, ali naglašava da proces ne počinje naglim zaboravljanjem, već prestankom gajenja lažne nade o promjeni stava druge strane.
Kurpatov naglašava kako je suočavanje sa stvarnošću neophodno te navodi: „Bolje je suočiti se s gorkom istinom nego živjeti u ugodnoj laži.“ Ključni korak podrazumijeva potpunu iskrenost prema samome sebi i shvatanje da planovi o zajedničkoj budućnosti postoje isključivo u vlastitoj imaginaciji.
Tokom intenzivne zaljubljenosti često se stvara idealizovana slika druge osobe, kojoj se pripisuju nepostojeće vrline i namjere. Što je stvarna interakcija slabija, to je veći prostor za projekciju i maštanje, zbog čega je nužno razgraničiti privlačnost prema stvarnoj osobi od one prema ličnoj iluziji.
