Običaji poput posuđivanja osnovnih namirnica i slobodnog ulaska u domove susjeda nekada su bili svakodnevica, a vrata su gotovo uvijek bila otvorena za susrete i razgovor. U savremenom dobu, međutim, stanari višespratnica nerijetko godinama dijele isti prostor a da pritom ne znaju ni imena svojih prvih komšija. Nekadašnju srdačnost i povezanost zamijenila su zaključana vrata, površni pozdravi u prolazu ili potpuno izbjegavanje komunikacije.
Fenomen rastuće distance među ljudima postavlja pitanje uzroka ovakvih društvenih promjena. Psiholog Marko Romić objašnjava da je u pitanju proces otuđenja pojedinca od drugih ljudi, ali istovremeno i od samoga sebe. Prema njegovoj ocjeni, višegodišnje društvene promjene rezultirale su gubitkom osjećaja lične i kolektivne sigurnosti koji je ranije bio prisutan.
Nekadašnje generacije mogle su nakon zaposlenja očekivati stabilnost i ostanak na istoj radnoj poziciji sve do odlaska u penziju. U današnjim okolnostima takva je predvidivost postala prava rijetkost, a ekonomska i socijalna nesigurnost direktno se prenosi na kvalitet međuljudskih odnosa.