Anatomija finansijskog sloma: Kako su rizični hipotekarni plasmani uzdrmali globalnu ekonomiju

Globalna finansijska kriza iz 2008. godine, za koju je američka Istražna komisija za finansijsku krizu (FCIC) nakon ispitivanja više od 700 svjedoka u januaru 2011. utvrdila da se mogla spriječiti, nastala je masovnim odobravanjem hipotekarnih kredita klijentima bez odgovarajućeg finansijskog pokrića. Banke su te rizične dugove udruživale u složene vrijednosne papire i preprodavale ih globalno uz najviše ocjene rejting agencija, a krah je uslijedio prestankom servisiranja obaveza. Prvi ozbiljniji potres desio se 9. augusta 2007. kada je BNP Paribas zamrznula tri fonda, dok je vrhunac panike nastupio 15. septembra 2008. bankrotom institucije Lehman Brothers, što je, prema procjenama MMF-a iz aprila 2009., dovelo do globalnog ekonomskog pada od 1,3 posto.

Sistem sekuritizacije započeo je 1970. godine preko agencije Ginnie Mae koja je kreirala prvu hipotekarnu obveznicu od 7,5 miliona dolara (27 miliona KM), dok su 1977. Salomon Brothers i Bank of America lansirali i privatne verzije. Tokom godina Wall Street je kreirao višeslojne tranše i složene CDO strukture, u kojima su učesnici profitirali isključivo na obimu prodaje umjesto na procjeni rizika vraćanja novca. Tako su kreditni brokeri inkasirali i do 11.310 dolara (18.400 KM) po pojedinačnom ugovoru, Moody's je samo u 2006. na ocjenjivanju zaradio 1,6 milijardi dolara (2,5 milijardi KM) dodjeljujući AAA statuse papirima od kojih je 83 posto kasnije degradirano, a udio viskorizičnih plasmana je, prema podacima GAO-a, skočio sa 12 na 34 posto između 2000. i 2006. godine.

Tržišni balon se rasprsnuo nakon što je Fed sukcesivno podigao referentnu kamatnu stopu sa 1 na 5,25 posto, usljed čega su cijene nekretnina od 2006. do 2012. pale za 35 posto prema Case-Shiller indeksu, a oduzeto je 7,8 miliona domova. Kriza likvidnosti pogodila je i osiguravajuće gigante poput AIG-a koji su nekontrolisano izdavali CDS ugovore, a investitori poput Michaela Burryja i Stevea Eismana zaradili su anticipirajući takav krah. Državne intervencije započele su pod administracijom Georgea W. Busha donošenjem TARP programa vrijednog 700 milijardi dolara (990 milijardi KM), uz intervencije Feda i ECB-a kroz politiku nultih kamatnih stopa i programe kvantitativnog popuštanja od 1,25 hiljada milijardi dolara.

Ekonomske posljedice prelile su se direktno u realni sektor, uzrokujući skok stope nezaposlenosti u SAD-u na 10 posto i gubitak 8,7 miliona radnih mjesta, dok su auto-giganti General Motors i Chrysler završili u stečaju prije nego što su sanirani državnim paketom od 79,7 milijardi dolara (112 milijardi KM). U Evropi su sanirane banke poput britanskog RBS-a i Lloydsa, a kriza je prerasla u dužnički slom koji je 2010. doveo do paketa pomoći Grčkoj od 110 milijardi eura (215 milijardi KM), te naknadno Portugalu i Irskoj. Pored direktnih finansijskih gubitaka, politološke analize ukazuju da su ekonomski šokovi iz ovog perioda uzrokovali prosječan rast podrške političkoj krajnjoj desnici za 30 posto.

Bankarski sektor Bosne i Hercegovine izbjegao je direktne gubitke jer nije investirao u američke hipotekarne derivate, ali je privreda pretrpjela ozbiljan udarac kroz pad eksterne potražnje. U prva dva mjeseca 2009. zabilježen je pad izvoza od 22 posto, uz 60-postotno smanjenje izvoza kompanije Aluminij Mostar, dok je godišnji BDP zemlje zabilježio pad od tri posto. Finansijska stabilnost očuvana je angažmanom kroz Bečku inicijativu kojom se šest inostranih bankarskih grupacija obavezalo da neće povlačiti kapital, mjerama Centralne banke BiH o smanjenju obavezne rezerve sa 18 na 14 posto, te aranžmanom s MMF-om teškim 1,15 milijardi eura (2,25 milijardi KM).

Uprkos razmjerama krize, samo je jedan američki bankar odslužio zatvorsku kaznu, dok su institucije poput Bank of America, JPMorgana i Citigroupa platile milijarderske vansudske nagodbe, za razliku od Islanda gdje je pravosnažno osuđeno 26 bankara. Dok su korporacije poput Blackstonea profitirale otkupom jeftinih nekretnina, cjelokupni događaji pretočeni su u zapažena umjetnička ostvarenja poput nagrađivanog filma 'Velika opklada' i pozorišne 'Trilogije o Lehmanu'. Iako su regulatori pooštrili kapitalne zahtjeve kroz zakon Dodd-Frank, kolaps institucije Silicon Valley Bank s imovinom od 209 milijardi dolara u martu 2023. potvrdio je da sistemske ranjivosti u modernom finansijskom sektoru i dalje perzistiraju.

Anatomija finansijskog sloma: Kako su rizični hipotekarni plasmani uzdrmali globalnu ekonomiju

Povezane priče

Centralna banka Paragvaja preuzela digitalnu banku Ueno povezanu s predsjednikom Peñom

Raiffeisen banka pomogla opremanje biblioteka u 12 osnovnih škola u Tuzlanskom kantonu

Privredni sud u Beogradu otvorio stečaj nad Alta bankom: Poštanska štedionica određena za isplatu deponenata