Za formiranje parlamentarne većine u Skupštini Srbije, koja broji ukupno 250 mjesta, neophodno je osigurati najmanje 126 poslanika. Ukoliko vodeći politički blokovi ne uspiju samostalno dosegnuti taj prag, presudnu ulogu mogle bi preuzeti stranke nacionalnih manjina, koje su u prethodnim mandatima uglavnom sarađivale sa Srpskom naprednom strankom (SNS). Politikolog Fahrudin Kladničanin istakao je ranije u medijima da su ove stranke tradicionalno pragmatične, te da pet ili šest poslaničkih mjesta može biti odlučujuće, opisujući ove izbore kao jednu od najmasovnijih mobilizacija biračkog tijela u novijoj historiji.
Stručnjak Dejan Bursać iz Instituta za filozofiju i društvenu teoriju ukazao je da se manjinske opcije prevashodno vode mogućnošću ulaska u vlast zbog političkih i materijalnih interesa. Prema njegovoj ocjeni, ukoliko bi visoka izlaznost ojačala Studentsku listu i izjednačila je po snazi sa SNS-om, podrška manjina Aleksandru Vučiću više ne bi bila garantovana. Sličan stav iznio je i novinar Nedim Sejdinović, navodeći kako nije isključeno da bi u slučaju formiranja vlade od strane Studentske liste podršku mogle pružiti i partije dosad vjerne SNS-u, prije svega mađarske.
Među manjinskim akterima, Rasim Ljajić i njegova lista SDP–CDP ovoga puta nastupaju samostalno, za razliku od prethodnih izbornih ciklusa 2022. i 2023. godine kada su bili dio SNS-ove koalicije. Ljajić cilja na pet do šest mandata i ističe da je pitanje većine prevashodno matematičko, poručivši biračima u Novom Pazaru kako im primarni cilj nije pobjeda, već osvajanje mandata koji će biti presudni. S druge strane, Savez vojvođanskih Mađara (SVM) pod vodstvom Balinta Pastora takođe izlazi samostalno i najavljuje nastavak savezništva sa SNS-om, dok je Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara podržala Studentsku listu.
