Predsjednica Evropske centralne banke Christine Lagarde objavila je 29. oktobra 2026. godine odluku o napuštanju funkcije prije isteka mandata, uz obrazloženje da time ostavlja članicama Evropske unije dovoljno prostora za izbor novog rukovodstva. Ova objava uslijedila je u periodu pojačane ekonomske neizvjesnosti i političkih previranja u Evropi, neposredno prije nego što je ECB zadržala kamatne stope na postojećem nivou uz nagovještaj rasta u decembru zbog energetskih pritisaka na inflaciju. Iako je ranije poručivala da kormilar ne napušta poziciju usred nepogoda, Lagarde je istakla želju da se posveti temama izvan domena monetarne politike, dok kritičari naglašavaju da ovakav tajming omogućava imenovanje nasljednika prije francuskih predsjedničkih izbora.
Analizirajući njen mandat, profesor makroekonomije i monetarne politike na Univerzitetu u Fribourgu Sergio Rossi naglasio je da se Lagarde suočila s nizom kriza, uključujući pandemiju, rat u Ukrajini i snažan inflatorni talas. Kao njene glavne rezultate naveo je očuvanje stabilnosti i vraćanje inflacije prema okviru od dva posto, ali je uputio i kritike na račun sporog prepoznavanja uzroka poskupljenja na strani ponude. Rossi je izdvojio i komunikacijske greške, poput izjave iz marta 2020. godine o rasponima prinosa na obveznice i ocjene o prolaznom karakteru inflacije, što je kasnije nametnulo znatno agresivnije zaoštravanje monetarne politike.
Govoreći o nezavisnosti centralne banke, švicarski profesor je upozorio na rizike od političkih utjecaja, djelovanja finansijskih lobija i fenomena prelaska funkcionera u privatni sektor nakon mandata. Kada je riječ o rastućem pritisku na francuske državne obveznice, Rossi smatra da bi ECB mogla biti primorana na zaštitu francuske vlade kako bi se spriječio lančani krah bankarskog sektora i teža sistemska kriza nego krajem 2009. godine. U tom pogledu podsjetio je na poznatu doktrinu Marija Draghija iz 2012. godine o preduzimanju svih neophodnih koraka za očuvanje zajedničke valute.
