Pokret Huta nastao je tokom devedesetih godina prošlog stoljeća u provinciji Sada na sjeveru Jemena, uz granicu sa Saudijskom Arabijom. Osnivač Husein Bedrudin el-Husi pokrenuo ga je kao vjersko-kulturnu obnovu zejdija, ogranka šiitskog islama koji je historijski vladao tim prostorima do revolucije 1962. godine. Organizujući mlade kroz mrežu 'Vjerujuća omladina', pokret se profilisao kao reakcija na marginalizaciju sjevernog dijela zemlje, korupciju režima predsjednika Alija Abdullaha Saleha i prodiranje selefizma iz Saudijske Arabije. Prijelomna tačka bila je američka invazija na Irak 2003. godine, nakon koje pokret usvaja izrazito antiameričku politiku.
Nakon što su jemenske vlasti 2004. ubile Huseina el-Husija, uslijedilo je šest sukoba u provinciji Sada koji su trajali sve do 2010. godine, uz povremeno uključivanje saudijskih snaga. Vodstvo nad vojnički ojačanim pokretom, koji uzima naziv 'Ensarullah', preuzeo je Huseinov mlađi brat Abdulmalik el-Husi, koji njime upravlja i danas. Tokom nemira Arapskog proljeća 2011. godine, predsjednik Saleh je odstupio i vlast predao Abdu Rabbu Mansuru Hadiju, što je izazvalo nestabilnost koju su Huti iskoristili sklopivši taktički savez sa samim Salehom. U septembru 2014. godine osvojili su Sanu, a potom je u martu 2015. koalicija na čelu sa Saudijskom Arabijom pokrenula vojnu intervenciju radi povratka Hadija, izazvavši dugotrajnu humanitarnu krizu.
Savez sa Salehom okončan je krajem 2017. godine njegovim ubistvom nakon pokušaja promjene strane, da bi borbe 2022. prešle u fazu primirja pod okriljem Ujedinjenih nacija, dok je Hadija zamijenilo međunarodno priznato Predsjedničko vijeće rukovodstva na čelu s Rašadom el-Alimijem. Ideologija Huta počiva na vjerskom autoritetu potomaka poslanikove porodice, antiimperijalizmu usmjerenom protiv Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, te jemenskom nacionalizmu, što odražava njihov slogan 'Sarha'. Iako su ključni dio iranske 'Osovine otpora' i primaju oružanu pomoć Teherana, regionalni analitičari ih prepoznaju kao najautonomnijeg aktera unutar te mreže. Danas Huti kontrolišu prijestolnicu i najgušće naseljena područja, gdje formalnu vlast vodi Vrhovno političko vijeće sa Mahdijem el-Mašatom, dok načelnik generalštaba Jusuf el-Madani lično rukovodi operacijama na frontu.
Nekadašnja lokalna milicija opremljena lakim naoružanjem razvila se u silu koja posjeduje balističke i krstareće projektile, bespilotne letjelice dugog dometa, protubrodske rakete i pomorska plovila bez posade, uglavnom bazirane na iranskoj tehnologiji. Huti tvrde da samostalno proizvode dio opreme, navodeći i obaranje saudijskog lovca F-15 u septembru 2026. godine domaćim sistemom. Dok napreduju na zapadnoj obali Jemena, izvori bliski vlastima u Rijadu tvrde da operacijama koordinira iranski oficir Abdolreza Šahlai te da su prisutni pripadnici Iranske revolucionarne garde. S druge strane, vlasti u Teheranu preko portparola Ministarstva vanjskih poslova Esmaila Bagaeija odbacuju ove tvrdnje, ističući da jemenski pokret nastupa samostalno.
Nakon izbijanja rata u Gazi, Huti su 19. oktobra 2023. godine započeli napade raketama i dronovima na trgovačke rute u moreuzu Bab el-Mandeb u znak solidarnosti sa Palestincima, što je izazvalo zračne udare Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije početkom 2024. te jače američke operacije u martu 2025. godine. Dodatna zaoštravanja desila su se sredinom jula, kada su Huti zaprijetili zatvaranjem moreuza usljed obnove američke blokade prema Iranu, a prema medijskim izvještajima Teheran je tražio blokadu prolaza ukoliko njihova energetska postrojenja budu pogođena. Nakon što su vladine snage i Saudijska Arabija 13. jula oštetile pistu u Sani kako bi spriječile slijetanje aviona kompanije Mahan Air, Huti su ukinuli primirje i proglasili pomorsku blokadu Saudijske Arabije.
Početkom septembra 2025. godine pokrenuta je kopnena operacija u kojoj su hutske snage nakon zauzimanja Moke preuzele gotovo cijelu zapadnu obalu i strateški važno ostrvo Majun, čime su ugrozile ključne pravce za saudijski izvoz nafte. Prema izvještajima medija, saudijski prijestolonasljednik Muhammed bin Salman bezuspješno je od američkog predsjednika Donalda Trumpa tražio direktne vojne napade na pobunjenike, dok se podrška Washingtona zadržala na prisustvu više od stotinu vojnih savjetnika. Situacija je kulminirala u oktobru najtežim napadima na saudijsku teritoriju u proteklih deset godina, kada je projektilima pogođen aerodrom u Rijadu uz 14 poginulih i više stotina ranjenih osoba, što je primoralo aviokompanije poput Lufthanse, Air France-KLM-a, Delte i Qatar Airwaysa da obustave letove.
Huti u ovom trenutku vode višestruke vojne operacije: kopnene borbe za gradove Taiz i Marib protiv međunarodno priznate vlasti, raketne udare na Saudijsku Arabiju, kao i strateški pritisak na globalni pomorski saobraćaj u tjesnacu Bab el-Mandeb. U međuvremenu, iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi ponudio je posredovanje Teherana u pokretanju političkog dijaloga i rješavanju sukoba. Pokret je u proteklim decenijama prošao transformaciju od lokalne planinske formacije do izuzetno otpornog vojnog faktora čije akcije imaju direktne posljedice po globalnu sigurnost i ekonomiju.
