Nakon smrti kralja Luja XIV 1715. godine, Francuska se našla u dubokoj finansijskoj krizi s dugom većim od dvije milijarde livara, dok su godišnje kamate odnosile 90 miliona, a porezi bili unaprijed potrošeni. U takvim okolnostima regent Filip Orleanski prihvatio je zamisli škotskog matematičara i kockara Johna Lawa. Law je osnovao Opću banku koja je izdavala papirne novčanice zamjenjive za plemenite metale, a ustanova je 1718. nacionalizirana pod nazivom Kraljevska banka, postavši de facto centralna monetarna institucija.
Law je 1717. pokrenuo trgovačku Kompaniju Zapada s ciljem razvoja uzgoja duhana u koloniji Louisiani po uzoru na englesku Virginiju. Društvo je potom preraslo u Kompaniju Indija i preuzelo monopol nad ogromnim trgovačkim operacijama, uključujući i trgovinu robljem. Građani su dionice kupovali državnim obveznicama po kamati od četiri posto, što je vlastima olakšalo rasterećenje duga, dok je banka neprekidno štampala novac kako bi pratila potražnju.
Pomama za dionicama u pariškoj ulici Quincampoix dosegla je vrhunac u jesen 1719. godine, pa su gradske vlasti zabranile kretanje kočija radi sigurnosti, a vrijednost dionice premašila je 10.000 livara ubrzo nakon Lawovog imenovanja za generalnog kontrolora finansija. Ipak, ubrzo se ispostavilo da stanje na terenu u Louisiani ne odgovara obećanjima jer je doseljavanje bilo slabo, a proizvodnja duhana neznatna. Početkom 1720. ulagači su u strahu počeli masovno unovčavati papire za zlato i srebro, što je kovnicu natjeralo na hiperinflatorno štampanje novca.