Flert predstavlja sastavni dio svakodnevne komunikacije i primarni način iskazivanja međusobne privlačnosti, no signali koje jedna osoba šalje ne moraju uvijek biti protumačeni na isti način. Razlike u muškim i ženskim obrascima zavođenja bila su tema niza psiholoških studija, pri čemu se stručnjaci često oslanjaju na Teoriju seksualnih strategija (SST). Prema toj teoriji, uspjeh određene taktike u velikoj mjeri zavisi od spola, ali i od toga teži li osoba prolaznoj avanturi ili trajnoj vezi.
Suprotno uobičajenom mišljenju da muškarci na početku ne bi trebali otvoreno otkrivati svoje namjere, istraživanja koja su proveli američki psiholozi T. Joel Wade i Jennifer Slemp sugeriraju suprotno. Kroz niz od četiri zasebne studije utvrđeno je da žene izuzetno pozitivno reagiraju na jasan angažman i trud. Kao najučinkovitiji muški postupci izdvojeni su poziv na večeru ili spoj, držanje za ruku, nasmijavanje partnerice, ljubljenje, zajedničko vrijeme te nedvosmisleno pokazivanje interesa koje signalizira spremnost na ozbiljniji odnos.
Kada je riječ o ženskom pristupu, rezultati ruše tradicionalnu pretpostavku o pasivnoj ulozi žena u procesu udvaranja. Muškarci izuzetno pozitivno reagiraju na žensku inicijativu, a kao najdjelotvorniji potezi istakli su se poljubac u obraz, fizičko približavanje, naslanjanje i dodirivanje ruke. Upravo su različiti oblici suptilnog fizičkog kontakta ocijenjeni kao ključni elementi ženskog flerta koje suprotni spol smatra najprivlačnijim.
