Prema utvrđenim pravilima izbornog procesa, svaki od deset kantona obavezan je delegirati najmanje jednog predstavnika u klubove Bošnjaka, Hrvata i Srba. Na taj način se u startu popunjava po deset pozicija u svakom klubu, dok se preostalih 13 mandata raspodjeljuje kantonima prema utvrđenim kriterijima. U Klubu Bošnjaka dodatna mjesta pripala su Tuzlanskom kantonu (četiri), Zeničko-dobojskom i Kantonu Sarajevo (po tri), Unsko-sanskom (dva) te Srednjobosanskom kantonu (jedno mjesto).
Kada je riječ o Klubu Hrvata, dodatne mandate osigurali su Hercegovačko-neretvanski kanton sa četiri, Srednjobosanski i Zapadnohercegovački sa po tri, Kanton 10 sa dva te Zeničko-dobojski kanton sa jednim mandatom. U Klubu Srba najviše dodatnih pozicija ima Kanton Sarajevo (četiri), slijedi Kanton 10 sa tri, Unsko-sanski i Tuzlanski sa po dva, dok po jednog dodatnog delegata daju Zeničko-dobojski i Hercegovačko-neretvanski kanton. Zbirno posmatrano kroz tri kluba konstitutivnih naroda, Kanton Sarajevo ima najviše delegata (deset), Tuzlanski devet, Zeničko-dobojski, Hercegovačko-neretvanski i Kanton 10 po osam, Unsko-sanski i Srednjobosanski po sedam, a Zapadnohercegovački šest. Posavski i Bosansko-podrinjski kanton popunjavaju samo minimalnu zakonsku kvotu od po tri delegata. U kategoriji Ostalih, svaki kanton treba dati po jednog predstavnika, osim Kantona Sarajevo koji delegira dva.
U slučajevima kada u zakonodavno tijelo nekog kantona nije izabran nijedan zastupnik iz reda određenog konstitutivnog naroda, upražnjena pozicija se preusmjerava na drugi kanton prema unaprijed utvrđenom redoslijedu. Za bošnjačke mandate ta lista obuhvata Tuzlanski, Kanton Sarajevo, Unsko-sanski, Zeničko-dobojski, Hercegovačko-neretvanski i Srednjobosanski kanton. Kod popune hrvatskih mjesta redoslijed čine Posavski, Srednjobosanski, Hercegovačko-neretvanski, Zapadnohercegovački, Kanton 10 i Zeničko-dobojski kanton, dok listu za srpske delegate predvode Hercegovačko-neretvanski, Kanton 10, Kanton Sarajevo, Unsko-sanski, Zeničko-dobojski i Srednjobosanski kanton. Isti princip primjenjuje se i kada kanton nema dovoljan broj izabranih zastupnika za popunu predviđene kvote, pri čemu postojeći zastupnik dobija mandat, a preostalo mjesto prelazi narednom kantonu s liste.
