U Narodnom pozorištu održan je komemorativni skup posvećen istaknutom stvaraocu Džeki Hodžiću, gdje su se članovi porodice, prijatelji i saradnici posljednji put oprostili od njega. Tokom komemoracije, prisutnima su se obratili umjetnica Elma Alić Šobot i profesor Rifat Škrijelj, evocirajući uspomene na njegov životni put i umjetničko naslijeđe.
Govoreći o njegovom liku i djelu, Elma Alić Šobot naglasila je da je Hodžić bio izuzetan graditelj mostova među ljudima koji je nesebično pružao podršku mlađim kolegama. Ona je istakla: "Džeko je disao umjetnost, povezivao ljude. Bio je zaista neko ko je nas, kao mlađe kolege, uvijek bodrio, istinski, ljudski. Jedna impozantna figura u bosanskohercegovačkoj umjetnosti, multimedijalni umjetnik i zaista bit će nam izuzetno teško. Toliko se trudio uvijek da nas okuplja, da nas spaja. Jednostavno, jedan veliki graditelj, tako mogu reći." Dodala je i kako je fokus njegovog rada bio usmjeren na čovjeka, njegovu prolaznost, strahove i ljubavi.
Profesor Rifat Škrijelj ocijenio je da je smrću Hodžića kulturna scena Bosne i Hercegovine, Evrope i svijeta pretrpjela ogroman gubitak, naglasivši: "Džeko Hodžić nije bio samo umjetnik koji je stvarao, Džeko Hodžić je živio svoju umjetnost. On je stanovao, živio u svom ateljeu." Škrijelj se prisjetio i ličnog razgovora sa slikarom, koji mu je povjerio: "Rifate, znaš, ja živim svoju umjetnost, ja stanujem u ateljeu i kad se nekad probudim u tri sata noći, ona misao koja me okupirala pa me probudila, ja je prenesem na platno, ja uradim neko djelo ili uradim korak, iza toga mirno legnem i zaspim."
