U svakom izbornom ciklusu ponavlja se ustaljena praksa u kojoj političke partije angažuju svoja najprepoznatljivija lica kao nosioce lista, iako ti pojedinci unaprijed nemaju namjeru preuzeti osvojeni mandat. Poznati funkcioneri i aktuelni načelnici privlače veliki broj glasova, a nakon objave rezultata odustaju od zakonodavnih funkcija. Na taj način svoja mjesta u skupštinama ustupaju stranačkim kolegama koji uživaju znatno manju podršku građana.
Kao upečatljivi primjeri iz ovog izbornog ciklusa izdvajaju se načelnica Općine Novo Sarajevo Benjamina Karić i načelnik Općine Ilidža Nermin Muzur. Karić je na listi SDP-a za Skupštinu Kantona Sarajevo osvojila 4.206 preferencijalnih glasova, što čini 11,35 posto glasova liste, ali je medijima potvrdila da ostaje na načelničkoj poziciji radi dovršetka započetih projekata. Slično tome, Muzur je kao nosilac liste NiP-a osigurao 11.177 glasova, no izjavio je da ne planira ući u kantonalnu skupštinu, premda bi razmotrio eventualnu izvršnu funkciju.
Zbog njihovog odustajanja, mandate u Skupštini Kantona Sarajevo preuzet će kandidati koji se nalaze niže na stranačkim listama. Umjesto Karić, u zakonodavno tijelo ulazi Redžo Lemezan sa osvojenim 1.291 glasom, dok će Muzurovo mjesto popuniti Omer Osmanović, koji je dobio povjerenje 1.591 birača. Iako domaći Izborni zakon ne zabranjuje ovakve manevre, analitičari upozoravaju da je riječ o legalnom izigravanju biračke volje u kojem se utjecajni kadrovi koriste isključivo kao mamac.
