Poznati glumac Leon Lučev otvoreno je govorio o teškim ratnim iskustvima koja su ostavila dugotrajne posljedice na njegovo psihičko zdravlje, kao i o dugotrajnom procesu povratka životne ravnoteže. Opisujući period neposredno nakon napuštanja ratnog područja, Lučev je istakao da su ga traumatična sjećanja pratila godinama, pri čemu ga je sam pogled na ratne čizme podsjećao na miris stradanja s ratišta, unatoč nastojanjima njegove majke da višestrukim pranjem uniforme ukloni te tragove.
Govoreći o transformaciji kroz koju je prošao, glumac se prisjetio kako je u rat otišao bezbrižan nakon odsluženja vojnog roka u JNA, uvjeren da je sve u redu, ali mu je po povratku trebalo mnogo vremena da ponovo postane funkcionalan. Kao ključne faktore u procesu oporavka naveo je upis na Akademiju dramske umjetnosti, bavljenje glumom koja ga je suočavala s unutrašnjim stanjima, te višegodišnji rad kroz psihodramu i psihoterapiju.
Pored ličnih tema, Lučev se osvrnuo i na svoj angažman u filmu „Zlatni rez '42 - Djeca Kozare” reditelja Lordana Zafranovića, ostvarenju koje je nedavno izazvalo značajne diskusije u javnosti. Radnja filma tematizira stradanje u logoru Jasenovac 1942. godine i sudbinu desetina hiljada kozaračke djece odvedene u logore NDH. Lučev u filmu tumači lik Bobinca, ustaškog vojnika koji preispituje sopstvene stavove nakon usvajanja djeteta s Kozare.
