Jasmina Banjalučki iz Instituta za razvoj mladih KULT i Ivana Vučetić analizirale su odnos vlasti prema mladima. Razgovarale su o realizaciji obećanja, stambenoj politici, zapošljavanju i sve manjem povjerenju mladih u političke procese. Prema podacima analitičara, od preko 1.000 praćenih obećanja tokom prethodnog mandata, samo 34 su se direktno odnosila na mlade, što čini tek 3,25 posto ukupnog broja.
Samo jedno obećanje je u potpunosti ispunjeno, a to se tiče funkcionisanja Savjeta mladih u Kantonu Sarajevo. Sedam obećanja ocijenjeno je kao većim dijelom ispunjeno, dok na 41,2 posto nisu zabilježene nikakve aktivnosti. Primijećen je obrazac da obećanja koja podrazumijevaju finansijsku podršku uglavnom dobijaju više ocjene realizacije, za razliku od većih institucionalnih promjena. Iako postoje brojne strategije i dokumenti za mlade, njihova realizacija je spora i niska.
Jasmina Banjalučki ističe da ključni problem leži u tome koliko su teme kojima se političari bave relevantne za svakodnevni život mladih. Mladi su odavno prestali vjerovati politikama koje zvuče utopistički, a čija realizacija zavisi od trenutnog stanja u budžetu. Posao nije jedini razlog zbog kojeg mladi razmišljaju o odlasku iz BiH; oni žele društvo bez korupcije i nepotizma, sa uređenim socijalnim i zdravstvenim uslugama. Također, traže obrazovanje koje prati potrebe tržišta rada, uz rješavanje pitanja stambenog zbrinjavanja i javnog prevoza.
Kada je riječ o stambenoj politici, većina obećanja je realizovana djelimično ili u manjoj mjeri. Vlada Federacije BiH je povećavala sredstva za subvencioniranje kupovine prve nekretnine za mlade parove, ali to se smatra izdvajanjem novca, a ne proaktivnom i dugoročnom politikom. Bosni i Hercegovini je potrebna dugoročna politika stambenog zbrinjavanja mladih, umjesto programa koji ovise o trenutnom stanju budžeta. Predlaže se koncept priuštivog stanovanja, koji bi obuhvatio različite kategorije mladih.
Program "Garancija za mlade" bilježi kašnjenja u implementaciji, a nema vjerodostojnih podataka da se ijedna mlada osoba zaposlila koristeći sisteme koje propisuje. Zabilježen je i pad izlaznosti mladih na izbore, što je najniži procenat u posljednjih desetak godina. Više od polovine mladih ne vjeruje da njihov glas može nešto promijeniti u društvu, što ukazuje na duboko nepovjerenje u institucije vlasti. Mladi se osjećaju marginalizovano tokom četiri godine, a pozivaju se na glasanje tek u predizbornim kampanjama.
Na pitanje o političkoj ponudi koja zaista govori mladima, stručnjaci se slažu da političke stranke uglavnom ne nude adekvatna rješenja, iako postoje izuzeci među pojedincima. Analize predizbornih programa pokazuju da neke stranke imaju konkretnije ideje za mlade, dok druge ponavljaju obećanja bez značajnije realizacije. Preporučuje se mladima da prije donošenja odluke pažljivo pregledaju programe stranaka i provjere šta su političari radili u prethodnim mandatima. Važno je provjeriti kredibilitet kandidata, njihove saveznike i konkretne rezultate.
