Bosanskohercegovački klasični gitarista, flamenko muzičar i kompozitor Mirza Redžepagić ostvario je zapaženu međunarodnu karijeru stvarajući autentičan muzički stil u kojem se prepliću flamenko, tradicija Balkana, jazz i makam. Njegovo umjetničko usavršavanje vodilo ga je od domaćih osnova preko Granade i Madrida pa sve do prestižnog Berkleeja. Za značajan doprinos španskoj kulturi nagrađen je Ordenom za građanske zasluge, odlikovanjem koje mu je lično uručio kralj Felipe VI.
U razgovoru za medije Redžepagić se osvrnuo na predstojeće koncerte u Bosni i Hercegovini, proces formiranja svog muzičkog identiteta te način na koji se bosanskohercegovačka baština odražava u njegovim kompozicijama. Pored toga, govorio je o projektima za pozorište i film, međunarodnim saradnjama, kao i radu na knjizi posvećenoj flamenku koju stvara godinama.
Prisjećajući se samih početaka, istakao je da kao osmogodišnjak nije razmišljao o svjetskoj sceni već o savladavanju instrumenta, vježbanju i bolu u prstima, naglasivši kako nijedan uspjeh ne smatra poklonom već rezultatom dugogodišnjeg truda. Veliku ulogu u njegovom životu imale su ploče Paca de Lucije koje je slušao njegov otac, a posebno album „Almoraima“, što mu je već sa šest ili sedam godina probudilo trajnu strast prema flamenku.
