U američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson u blizini Daytona, savezna država Ohio, 1. novembra 1995. godine zvanično su otvoreni mirovni pregovori za Bosnu i Hercegovinu. Tokom početnih plenarnih izlaganja posebno je podvučena direktna uključenost tadašnjeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Billa Clintona u cjelokupan proces.
Razgovori su od samog početka bili izuzetno teški, iscrpljujući i praćeni stalnim rizikom od potpunog kraha. Zvaničnici su isticali da je riječ o posljednjoj šansi za mir, dok su diplomate iz SAD-a i Velike Britanije vršile pritisak upozorenjima da će povući međunarodne snage i prepustiti BiH samoj sebi ukoliko dogovor izostane.
U danima koji su uslijedili održani su susreti s predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom i predstavnicima hrvatske delegacije, kao i sa diplomatama Francuske, Velike Britanije, Njemačke i Rusije. Prvi zvanični sastanak sa Slobodanom Miloševićem upriličen je 3. novembra, nakon čega je nastavljen niz napornih pregovaračkih rundi.
Dvadesetog, završnog dana pregovora, situacija je bila izrazito dramatična usljed niza apela, sastanaka i pritisaka. Ključne tačke spora ostale su status Brčkog i 1,5 posto teritorije koji je trebalo pripasti srpskoj strani. Američki diplomata Warren Christopher kasno navečer se obratio Aliji Izetbegoviću s upitom o mogućim ustupcima, na šta je bosanska strana odgovorila spremnošću na povrat jednog procenta teritorije, uz izričito odbijanje prepuštanja Brčkog.
Ubrzo nakon toga, diplomata John Kornblum uručio je pismo s konstatacijom da mirovni pregovori nisu uspjeli, zbog čega se bosanska delegacija počela pripremati za povratak kući. Ipak, tokom noći došlo je do iznenadnog preokreta kada je Milošević pristao na opciju međunarodne arbitraže za područje Brčkog.
Nakon što je i Izetbegović prihvatio rješenje putem arbitraže, predsjednik Clinton je narednog dana u 11 sati i 40 minuta u vrtu Bijele kuće pred novinarima objavio da je mirovni dogovor konačno postignut. Tokom ceremonije parafiranja Izetbegović je poručio narodu: „Ovo možda nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jest, u svijetu kakav jest, bolji mir se nije mogao postići. Bog nam je svjedok da smo učinili sve što je bilo u našoj moći da nepravda za naš narod i našu zemlju bude manja.“
