Uoči fudbalskog susreta između Hajduka i Ajaxa, grupa pripadnika Torcide u središtu Splita uzvikivala je antisemitske pokliče, spominjala Auschwitz i glorificirala Adolfa Hitlera. Ovaj događaj ne predstavlja izolovani incident, već ukazuje na dugogodišnje tolerisanje ekstremističkih simbola unutar jedne članice Evropske unije. Slične scene zabilježene su i u Zagrebu u decembru prošle godine na utakmici Dinama i Lokomotive, gdje su Bad Blue Boysi istakli transparent s ustaškim pozdravom "Za dom spremni", koji se u dijelu javnosti i dalje neopravdano pokušava prikazati kao čin domoljublja umjesto simbola zločinačkog režima.
Istovremeno, u Srbiji je prisutna otvorena glorifikacija presuđenih ratnih zločinaca na najvišem nivou. Ratko Mladić, koji je pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici, sahranjen je na beogradskom Topčiderskom groblju uz državne vojne počasti i prisustvo visokih funkcionera. Podaci Inicijative mladih za ljudska prava pokazuju da se širom Srbije nalazi preko 300 murala i grafita s Mladićevim likom, od kojih je više od 250 u Beogradu, dok su navijači Crvene zvezde nedugo nakon njegove smrti izveli koreografiju s porukom "Pravac Potočari", direktno aludirajući na mjesto počinjenog genocida.
Ni Bosna i Hercegovina nije pošteđena prisustva ekstremističkih ideologija, ali one direktno crpe uporište iz političkih centara u susjedstvu. U zapadnoj Hercegovini i zapadnom Mostaru ustaški simboli i pozdravi nisu rijetkost, dok su u Banjoj Luci, Istočnom Sarajevu, Foči, Gacku, Kalinoviku, Nevesinju i Gradišci godinama prisutni murali posvećeni Ratku Mladiću, uz skandiranja na stadionima u Doboju i Bijeljini. Prema ocjeni Helsinškog odbora za ljudska prava, manifestacije poput Mladićeve sahrane služe kao poruka o političkom jedinstvu Srbije i Republike Srpske, čime se negira suverenitet same bosanskohercegovačke države.