Iskrenost, međusobno povjerenje i bliskost predstavljaju stubove stabilnog ljubavnog odnosa. Međutim, kada ti osnovni elementi oslabe, često se javljaju osjećaj nezadovoljstva, nesigurnost i dilema da li je trenutni partner zaista prava osoba za zajednički život. Postoje jasni obrasci razmišljanja koji mogu signalizirati da su se u vezi pojavili dublji problemi preko kojih se ne bi trebalo olako prelaziti.
Jedan od prvih indikatora jeste nemogućnost vizualizacije zajedničke budućnosti s partnerom. Iako nije nužno planirati svaki korak unaprijed, osjećaj tjeskobe pri pomisli na dugogodišnji život s tom osobom ukazuje na nepodudaranje ciljeva i želja. U takvim trenucima neophodno je preispitati ostaje li se u odnosu zbog stvarne privrženosti ili isključivo iz navike te straha od neizvjesnosti.
Drugi čest problem jeste emotivna distanciranost, odnosno osjećaj usamljenosti uprkos fizičkom prisustvu partnera. Do ovakvog stanja dolazi kada izostane međusobno razumijevanje, pažnja i uvažavanje potreba, a višekratni neuspješni razgovori samo produbljuju nezadovoljstvo. Premda svaka veza bilježi oscilacije, kontinuirani osjećaj da vas partner ne sluša predstavlja ozbiljno upozorenje.
