Viralno.
Nauka

Stručnjaci rekonstruisali izgled lica najstarijeg poznatog pretka modernog čovjeka

Međunarodni tim naučnika digitalno je rekonstruisao lice jedne od najranijih poznatih jedinki naše vrste, koja je živjela prije oko 315.000 godina na području današnjeg Maroka. Studiju je objavio naučni časopis Heritage.

Stručnjaci rekonstruisali izgled lica najstarijeg poznatog pretka modernog čovjeka

Međunarodni tim istraživača, predvođen brazilskim 3D dizajnerom Cicerom Moraesom i saradnicima iz Australije, Italije i Poljske, uspješno je kreirao digitalnu rekonstrukciju lica najstarijeg poznatog pripadnika vrste Homo sapiens. Projekat se oslanja na fosilne ostatke pronađene na marokanskom lokalitetu Jebel Irhoud, za koje su naučne analize iz 2017. godine utvrdile starost od oko 315.000 godina, uz mogućnost odstupanja od približno 34.000 godina.

Lokalitet je prvi put privukao pažnju šezdesetih godina prošlog vijeka kada je jedan radnik tokom iskopavanja ruda slučajno naišao na prvu lobanju. U to vrijeme se pogrešno vjerovalo da ostaci pripadaju afričkom neandertalcu i da potiču iz perioda od prije 40.000 godina, prije nego što su savremene metode donijele preciznije zaključke.

Konačni model ne predstavlja portret pojedinačne osobe, već je formiran na bazi kompozitne trodimenzionalne lobanje koju je 2017. godine pripremio Institut Max Planck za evolucijsku antropologiju iz Leipziga. Glavnina modela temelji se na fosilu Irhoud 1, dok su dijelovi koji su nedostajali, poput pojedinih zuba i donje vilice, dopunjeni elementima drugih jedinki otkrivenih u istom arheološkom sloju.

Moraes je trodimenzionalni prikaz kreirao na osnovu dostupnih vizuelnih i video materijala, a zatim je prilagodio CT snimak savremenog čovjeka mjerama drevnih ostataka koristeći besplatni softverski paket Blender. Proračun debljine mekih tkiva zasnovan je na podacima o ljudima afričkog porijekla, pri čemu je zapremina lobanjske šupljine procijenjena na 1.364 mililitra, što je vrlo blisko izvornoj procjeni od 1.375 mililitara.

Kao rezultat rada nastale su dvije vizuelne varijante, monohromatska verzija fokusirana isključivo na anatomsku strukturu kostiju te obojena umjetnička interpretacija s kosom, bradom i tonom kože. Istraživači ističu da je riječ o anatomski vjerovatnoj aproksimaciji, a ne o konačnom portretu, s obzirom na to da fosilni ostaci ne čuvaju podatke o mekim tkivima.

Viralno dana u 7 ujutro

Najvažnije vijesti u vašem sandučiću, svaki dan.

Povezane priče