Prema medijskim izvještajima, u javnosti su se pojavile pojedinosti zajedničkog odbrambenog dokumenta koji su tri države potpisale 7. augusta u Meki. Ovaj pakt predviđa obavezu međusobne odbrane po uzoru na član 5. Sjevernoatlantskog ugovora. Iako se u tekstu nijedna zemlja niti regija ne označava kao direktna prijetnja, prvi član jasno definira da će potpisnice upotrijebiti sva neophodna sredstva u slučaju ugrožavanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta ili međunarodno priznatih granica bilo koje od njih.
Drugim članom utvrđeno je da se vanjski oružani udar na jednu članicu tretira kao napad na sve potpisnice pakta. U situaciji kada se neka od država suoči s vojnom agresijom, ostale imaju obavezu hitnog pružanja pomoći svim raspoloživim kapacitetima. Obim i karakter podrške utvrđivat će se nakon objektivne analize potreba, uključujući i vojnu pomoć, a sve u skladu s pravom na samoodbranu propisanim članom 51. Povelje Ujedinjenih nacija.
Dokumentom je predviđeno i jačanje saradnje u sektoru namjenske industrije, zajedničko istraživanje, proizvodnja, te razmjena vojnog kadra i održavanje zajedničkih vježbi. Države će putem sigurnih kanala dijeliti obavještajne podatke koje je strogo zabranjeno prosljeđivati trećim stranama, kompanijama ili pojedincima. Također, saveznicama je osigurana logistička podrška u gorivu, naoružanju, municiji i rezervnim dijelovima, uz preuzetu obavezu zajedničkog djelovanja u suzbijanju terorizma.
