Nova studija pod nazivom "Slučajevi trovanja olovom u svijetu: Međunarodna iskustva, institucionalna i korporativna odgovornost", koju je prezentovala Fondacija ACT, ukazuje na prisustvo istovjetnog obrasca u svim analiziranim globalnim krizama. Upozorenja u ranim fazama redovno su ignorisana, lokalno stanovništvo se suočavalo sa uskraćivanjem informacija i zaštitnih mjera, dok su najteže posljedice snosila djeca. Aktivistkinja i zamjenica direktorice Fondacije ACT Azra Berbić naglasila je da države moraju reagovati preventivno, ističući da se u Varešu moraju hitno pokrenuti nezavisne analize potencijalnih izvora zagađenja, uspostaviti stalan monitoring vode, zraka, prašine i tla, te osigurati medicinska njega bez prebacivanja tereta zaštite na porodice.
Kao geografski najbliži primjer navodi se Sjeverna Mitrovica, gdje je UNMIK nakon oružanih sukoba smjestio oko 600 raseljenih pripadnika zajednica Roma, Aškalija i Egipćana u kampove udaljene manje od 300 metara od jalovišta rudnika Trepča. Iako je boravak trebao trajati najviše 90 dana, kampovi su raspušteni tek 2010. godine, a gotovo sva djeca imala su koncentracije olova u krvi iznad 65 µg/dL, što je predstavljalo gornju granicu tadašnjih mjernih instrumenata. Uprkos reakcijama Crvenog križa i Svjetske zdravstvene organizacije, preseljenje je godinama odlagano, Savjetodavni panel za ljudska prava je 2016. konstatovao da je UNMIK prekršio pravo na život, a fond osnovan 2017. umjesto direktne odštete ostao je bez znatnijih sredstava.
Globalna sudska praksa bilježi važne presude u Južnoj Americi i Africi. U La Oroyi u Peruu, gdje je 99 procenata djece imalo izuzetno visoke nivoe olova usljed rada topionice, Interamerički sud za ljudska prava utvrdio je odgovornost države na osnovu principa predostrožnosti i naložio isplatu 30.000 dolara po žrtvi, odnosno 65.000 dolara za djecu, trudnice i starije osobe, uz sanaciju terena i javno izvinjenje. U kenijskom Owino Uhuruu Vrhovni sud je potvrdio kompenzaciju od oko 15 miliona dolara zbog zagađenja iz topionice sa više od 20 smrtnih slučajeva, presudivši da ekološke agencije snose solidarnu odgovornost s kompanijom. Pored toga, zabilježene su višemilionske tužbe u zambijskom Kabweu u ime 140.000 žena i djece, enormna zagađenja u Cerro de Pascu u Peruu, te visoke koncentracije olova kod dvogodišnjaka u australijskom Port Pirieju tokom 2025. godine.
