Memorijalni turnir „Mirza Delibašić“ planiran je za 18. i 19. septembar, a okupit će ekipe Bosne, podgoričke Budućnosti, rumunskog Temišvara i Borca iz Čačka. Zanimljivo je da će se ovaj događaj održati u maloj dvorani Skenderije.
Iako je pohvalno što se Mirzino ime čuva kroz košarku, postavlja se pitanje da li Sarajevo zaista njeguje uspomenu na svog najvećeg košarkaškog sina ili samo koristi njegovo ime. Paradoks leži u činjenici da je Mirza Delibašić upravo na tom mjestu ispisivao historiju.
Od vremena kada je Mirza dominirao parketima do danas, mnogo toga se promijenilo, ali Skenderija je ostala u prošlom vijeku. Dvorana koja bi trebala biti hram sarajevske košarke sada više govori o našem odnosu prema sportu nego o njegovoj veličini, pa je gotovo uvredljivo da se tu smjesti Mirzin memorijal.
Ni spisak učesnika turnira ne ulijeva posebnu nadu da će to biti košarkaški spektakl dostojan imena koje nosi. Bosna, Budućnost, Temišvar i Borac nisu beznačajna imena, ali teško da će ovaj turnir ostaviti evropsku košarkašku javnost bez daha.
Ovo je posebno izraženo kada se uzme u obzir ko je bio Mirza Delibašić i kakav je značaj imalo njegovo ime u evropskoj košarci. Problem stoga nije u samim klubovima, već u tome što smo od velikog imena napravili mali okvir.
Mirza je sa sarajevskog parketa otišao u evropsku i svjetsku košarkašku historiju. Mi smo, s druge strane, ostali na istom mjestu, s istim zidovima, istim pričama o nekadašnjoj Bosni i istim obećanjima o boljoj budućnosti.
Možda je zato ovaj turnir najbolja metafora našeg odnosa prema sportu. Mirzino ime i dalje zvuči veliko, ali sve oko njega, nažalost, sve je manje veliko. Dok će se u septembru ponovo šutirati tamo gdje je šutirao Mirza, ostaje pitanje koje niko ne voli postaviti: šta smo uradili s mjestom, klubom i košarkom koju nam je ostavio?
