Historija ovog specifičnog modela M5 započela je još 1999. godine, kada ga je grupacija Volkswagen kupila radi razvoja vlastite limuzine koja bi parirala bavarskom konkurentu. Umjesto ugradnje standardnog V8 agregata, tadašnji čelnik Ferdinand Piëch insistirao je na unikatnom inženjerskom rješenju. Cilj je bio stvoriti atmosferski 5,0-litarski W10 motor, koji je nastao konstrukcijskim spajanjem dva 2,5-litarska petocilindrična VR5 motora.
Razvoj ovog rijetkog pogonskog sklopa poslužio je kao temelj za kasnija Volkswagenova inženjerska dostignuća, uključujući poznati W12 motor te impresivni W16 koji pokreće modele Veyron i Chiron. U ovoj konfiguraciji, W10 motor je isporučivao 487 konjskih snaga i 592 Nm obrtnog momenta, što je u tom periodu predstavljalo izuzetne performanse.
Prototip je prošao opsežna testiranja, a jedno vrijeme ga je kao privatno vozilo koristio i sam Piëch. Iako su troškovi razvoja navodno iznosili oko dva miliona eura, motor nikada nije doživio serijsku proizvodnju. Vjeruje se da su proizvedena tek tri primjerka ovog motora, pri čemu je ovaj automobil jedini koji ima dozvolu za saobraćanje na javnim cestama.