Penzioni fondovi širom planete nalaze se pred ozbiljnim demografskim izazovima usljed produženja životnog vijeka i istovremenog pada nataliteta. Takva kretanja otvaraju pitanje dugoročne održivosti i mogućnosti redovne isplate primanja nadolazećim generacijama penzionera, prenose mediji.
Izvršni direktor Međunarodnog centra za upravljanje penzijama, Betermier, upozorio je da problem s vremenom postaje sve izraženiji i veći. Istakao je primjere u kojima pojedini fondovi isplaćuju naknade korisnicima starim 107 ili 108 godina, koji status penzionera uživaju već gotovo pola vijeka. Prema njegovim riječima, duži životni vijek direktno nameće fondu pokrivanje većeg broja godina, što stvara ogroman teret i predstavlja tempiranu bombu za buduće generacije.
Statistički podaci pokazuju da je očekivani životni vijek osoba u dobi od 65 godina u razvijenijim dijelovima svijeta porastao za 50,9 posto u odnosu na 1950. godinu, dostižući u prosjeku još dvije decenije života. Kao posljedica toga, penzioni fondovi su primorani izdvajati sredstva za znatno duži period, dok se broj aktivnih radnika koji uplaćuju doprinose konstantno smanjuje.
U 18. izdanju godišnjeg Global Pension Indexa, koji su 20. oktobra predstavili Marsh i CFA Institute, analizirano je 55 nacionalnih sistema koji pokrivaju 66 posto svjetske populacije. Evaluacija je vršena na osnovu tri ključna kriterija: adekvatnosti sa udjelom od 40 posto, održivosti sa 35 posto i integriteta sistema sa 25 posto.
Najvišu ocjenu A uspjelo je osigurati samo šest država: Holandija sa indeksom 85,8, Danska sa 84,1, Island sa 84,0, Singapur sa 82,0, Izrael sa 81,9 te Australija sa 80,6 bodova, koja je time ostvarila napredak u odnosu na prošlogodišnju ocjenu B+. Izvještaj naglašava i da čak 43 od 55 posmatranih sistema bilježe stopu fertiliteta nižu od nužnog nivoa reprodukcije od 2,1 djeteta po ženi, dok je u njih 23 ta stopa pala ispod 1,5.
Christine Mahoney iz kompanije Marsh navela je da su penzioni sistemi izloženi stvarnom pritisku, dok je Mona Naqvi iz CFA Instituta naglasila da se svi modeli, uprkos međusobnim razlikama, suočavaju s istom dugoročnom preprekom u obezbjeđivanju stabilnih prihoda u promjenjivim tržišnim i demografskim okolnostima. Kreatori indeksa predlažu tri ključna koraka: precizno postavljanje ciljeva sistema, stavljanje fokusa na finansiranje budućih obaveza te uvođenje veće fleksibilnosti kod penzionih instrumenata i zakonske starosne granice za penzionisanje.
