Bihaćka poduzetnica i influenserica Edita Džehverović, rođena 19. juna 1978. godine, u otvorenom razgovoru podijelila je uvid u svoju svakodnevicu i principe koji je vode kroz karijeru. Prve poslovne korake napravila je u sektoru prodaje, a ističe da bi se, da nije izabrala trenutni poziv, u potpunosti posvetila motivacijskom govorništvu i radu u oblasti životnog savjetovanja. Jutarnju rutinu započinje uzimanjem kolagena i osjećajem zahvalnosti, dok slobodne trenutke radije provodi uz dokumentarne i poslovne programe nego uz uobičajeni televizijski sadržaj.
Govoreći o stvarima koje je pokreću, Džehverović je naglasila važnost povjerenja saradnika, što smatra najvrednijim darom koji je primila. Najveću nelagodu osjeća pred mogućnošću da ne ostvari potencijale i hrabrost koje posjeduje, dok u međuljudskim odnosima najviše zamjera laž, neiskrenost i izbjegavanje odgovornosti kroz traženje izgovora. Pitanje o tome da li je njen uspjeh rezultat puke sreće doživljava kao nepravedno, podvlačeći da iza njenih rezultata stoje dugogodišnji rad, odricanja i donošenje teških odluka.
Kao omiljeno okruženje izdvaja Sarajevo, u kojem se osjeća kao kod kuće, a među ličnostima kojima se divi ističe pojedince koji su uprkos velikim postignućima zadržali jednostavnost i humanost. Na listi njenih književnih uzora nalaze se Meša Selimović i dr. Joe Dispenza, a nedavno je pročitala djelo „Lideri jedu posljednji“ autora Simona Sineka. U muzičkom smislu bliski su joj Dino Merlin i numera „Svijet voli pobjednike“ grupe Colonia, dok joj je od društvenih mreža najdraži Instagram, a od svjetskih destinacija voljela bi posjetiti Japan.
