Iako Zakon o nestalim osobama Bosne i Hercegovine još od 2004. godine nalaže obavezu postavljanja obilježja na lokacijama masovnih grobnica, porodice ubijenih i nestalih i dalje nailaze na administrativne barijere i manjak podrške nadležnih institucija. Na konferenciji posvećenoj ovom problemu održanoj u Sarajevu, predstavnici udruženja i nevladinog sektora istakli su da je teret očuvanja sjećanja na žrtve uglavnom prepušten samim porodicama, te su predstavili preporuke za rješavanje ovog dugogodišnjeg zastoja.
Direktor Balkanske istraživačke mreže Denis Džidić podsjetio je da zakonska procedura nalaže da udruženja pribave potvrdu od Instituta za nestale osobe BiH, nakon čega saglasnost traže od lokalnih vlasti. Kako navodi, općine, naročito one u Republici Srpskoj, često opstruišu ove procese, zbog čega je kroz poseban projekt odabrano deset ključnih lokacija kojima je osigurana pravna pomoć. Krajnji cilj ovih pravnih koraka jeste obraćanje Ustavnom sudu BiH kako bi se utvrdilo kršenje državnog propisa, što bi pitanje memorijalizacije podiglo na nivo evropskih integracija i vladavine prava.
Predsjednica Udruženja žrtava „Foča 92-95“ Midheta Kaloper navela je da ova organizacija nastoji postaviti trajna obilježja na dva lokaliteta s najvećim brojem ekshumiranih tijela. Upozorila je da izostanak memorijalizacije otvara prostor za zaborav ratnih dešavanja iz perioda od 1992. do 1995. godine, naglašavajući da je borba za istinu moralna i društvena dužnost prema stradalima, posebno u okolnostima kada je biološko vrijeme preživjelih članova porodica na izmaku.
